Mandatni period koji bi se uskoro trebao privesti kraju nimalo je slavan za ono što bismo nazvali "probosanskim" političkim blokom.
Dok su se vanjskopolitičke inicijative dijela Bosne i Hercegovine koji bi uporno da glumi državu iznova aktuelizirale u formi višemilionskih lobističkih ugovora, s druge (ili treće) strane malo šta je imalo konkretan rezultat. Zapravo, ostaje nejasno šta je rezultat rada stranaka koje su u vlasti tokom protekle četiri godine stajale na probosanskoj strani, piše Radiosarajevo.ba.
Vertikalno, od Predsjedništva Bosne i Hercegovine, preko pozicija u državnom Vijeću ministara, pa sve do nestabilnih većina u parlamentima koje funkcionišu u ghost modeu, stranke Trojke (Socijaldemokratska partija BiH, Narod i pravda te Naša stranka), kako se čini, u odnosu na dominantne političke sile manjeg bh. entiteta predvođene Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), pokazuju maksimalni politički amaterizam.
Svekoliko lobiranje
Mnogo se od 2022. godine u javnom prostoru pisalo o lobiranju manjeg bh. entiteta, što govori u prilog tome da su stranke Trojke, politički savez u nestajanju, fragmentirane u svojim stajalištima ili barem u načinima realizacije određenih nastojanja. Umjesto da vode procese, one su, uprkos nekolicini pokušaja, sa sedam milja zaostatka pratile rad predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Nažalost, Dodik je pokazao da uspješno prati međunarodna kretanja, fluidno se pozicionirajući na dnevnoj osnovi po potrebi.
Razlika u pristupu lobiranju vidljiva je i na primjeru Ministarstva vanjskih poslova BiH, na čijem je čelu Elmedin Konaković (Narod i pravda). U januaru 2025., uoči inauguracije Donalda Trumpa, Konaković je, govoreći o Dodikovim višemilionskim lobističkim angažmanima, izjavio da "nije loše imati lobističke grupe, kao krunu neke vrste lobiranja", ali i da svoj posao možemo obavljati "ovako kako radimo".
Samo nekoliko mjeseci kasnije, Ministarstvo je sklopilo ugovor s organizacijom Bosnian American Alliance (BAA), koja je trebala pružati lobističke usluge bez naknade za Ministarstvo. BAA je, međutim, angažovala američku firmu Continental Strategy za 35.000 dolara mjesečno. Dodatne kritike izazvala je činjenica da je jedan od predstavnika BAA, poslovno povezan s firmom za klimatizaciju na Floridi. Prema dostupnim izvještajima, angažman je obuhvatao aktivnosti usmjerene na unapređenje odnosa BiH i SAD-a, ali ostaje pitanje kakve je konkretne i dugoročne rezultate donio za državu.
Kuda idu dijelovi Trojke?
Još uvijek aktuelni ministar vanjskih poslova naše zemlje Konaković, prema pisanjima pojedinih medija u našoj zemlji, želi u opoziciju, iako se tu i pozicionirao kroz vlastiti izborni rezultat.
Kako u domaćim unutrašnjopolitičkim prilikama, tako i na međunarodnoj sceni, političari su svjesni presudnosti narednog mandata za generalne prilike u BiH. A zašto bi iko pristao, i u najluđim scenarijima, da bude dio priče koju nije mogao kontrolisati ni u prvom pokušaju?
SNSD i HDZ stoje na svojim stajalištima, zabetonirani ideologijama koje prevazilaze i koje će nadživjeti svaku vlast u našoj zemlji.
Pa zašto bi onda predstavnici Trojke ikada pristali da ostanu na vlasti nakon četiri godine i, ograničeno nastavljajući vlastiti status, pristali na izazivanje još većeg nezadovoljstva javnosti?
Ovako se vlast, eto, prepušta izbornim pobjednicima. Dodik nije drugačiji i nastavlja raditi ono što je oduvijek radio, i to još intenzivnije, tražeći podršku SAD-a i Izraela.
