Izbor novog reisul-uleme! Od Hilmi-efendije do danas: Kako su reisi čuvali duhovni opstanak Bošnjaka

Kroz historiju Bošnjaka, ličnost reisul-uleme bila je više od poglavara vjerske zajednice.

Ona je bila metafora opstanka, simbol duhovnog otpora i utjelovljenje sabura jednog naroda. Reisul-ulema kod Bošnjaka nije “papa” ni politički vladar, nego čuvar smisla odnosno čovjek, koji mora spojiti ahlak i mudrost, vjeru i diplomatiju, narod i svijet. U njegovom liku ogleda se složeni karakter Bošnjaka: pobožnost i oprez, ponos i skromnost, otvorenost i ranjivost.

Ova važna institucija započela je svoj put 17. oktobra 1882. godine, kada je imenovan prvi reisul-ulema u Bosni i Hercegovini, Mustafa Hilmi efendija Hadžiomerović.

Taj datum ne označava samo početak nove institucije već i početak novog poglavlja duhovne i povijesne samosvijesti Bošnjaka – muslimana. U trenutku kada su izgubili političku domovinu, Bošnjaci su pronašli svoju duhovnu. Kada su im granice izbrisane, vjera je postala njihova karta i zastava.

Svaki reisul-ulema, od Mustafe Hilmi-ef. Hadžiomerovića do sadašnjeg Husein-ef. Kavazovića, morao je biti mudri strateg bez vojske, političar bez stranke i lider bez oružja – ali s vjerom jačom od svakog oružja.

Njihova snaga nije bila u moći, nego u moralnom autoritetu. U vremenu kad su Bošnjaci bili pod tuđom vlašću, reisul-ulema je bio glas naroda koji se nije smio čuti. U vremenima kad se narod plašio govoriti, reisul-ulema je govorio u njegovo ime. Kad je narod gubio vjeru u sebe, on ga je podsjećao da nije sramota biti mali, nego odustati od dostojanstva.

Kada je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu, ona je donijela modernu administraciju ali i duboku civilizacijsku napetost. Bošnjaci su se našli na granici dvaju svjetova: islamskog Istoka i kršćanskog Zapada, između šerijata i imperijalnog prava, između mekteba i gimnazije. U takvom civilizacijskom sudaru, reisul-ulema je morao biti prevodilac između vjera, kultura i epoha.

Njegova misija nije bila samo teološka već i civilizacijska: pokazati da islam u Bosni nije strano tijelo u Evropi, nego autentični evropski islam duboko ukorijenjen u tradiciju suživota, znanja i tolerancije. Dok su drugi narodi Evrope vjekovima gradili svoje crkve i države na isključivosti, Bosna je, pod rukom svojih reisa, gradila vjeru kao most između različitih.

U tom smislu, reisul-ulema je bio evropski duhovnik orijentalnog srca, čovjek koji je znao da se Bosna ne može spasiti povratkom u prošlost, nego samo mudrim nošenjem svog identiteta u sadašnjosti. On je pokazao da islam ne mora biti ni orijentalna nostalgija ni zapadna imitacija, nego bosanska mjera vjere, sklad između neba i zemlje, između džamije i susjedove crkve, između sabura i borbe za pravdu.

Nakon pada Osmanskog Carstva, Bošnjaci su ostali bez političke domovine. U vremenu kad su drugi narodi gradili nacionalne države, Bošnjaci su, zahvaljujući instituciji reisul-uleme i Ulema-medžlisu, izgradili duhovnu državu. Rijaset Islamske zajednice postao je ustavna duša naroda bez ustava, parlament savjesti, akademija identiteta.

U vrijeme kada su im oduzeli zastavu, ezan je postao njihova himna; kada su im oduzeli vlast, džamija je postala njihova skupština; kada su im oduzeli ime, reis je postao njihova adresa. Zato nije pretjerano reći da je Islamska zajednica sačuvala biološki opstanak Bošnjaka.

Izbor novog reisa ulazi u završnicu – Grabus, Malkić, Dedović

Izbor novog reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ulazi u završnicu.

Sabor Islamske zajednice 5. septembra 2026. godine neće direktno birati novog reisu-l-ulemu, već će odlučiti koji kandidati ulaze u konačnu izbornu listu. Prema pravilima izbornog procesa, Sabor će nakon razmatranja kandidatura utvrditi listu od najmanje dva, a najviše tri kandidata.

Kandidature su prethodno razmatrane i evidentirana u različitim izbornim okruzima Islamske zajednice. Među kandidatima koji su dobili podršku u dosadašnjem procesu su sarajevski muftija Nedžad Grabus, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Mensur Malkić i mostarski muftija Salem Dedović, dok je tuzlanski muftija Vahid Fazlović odbio kandidaturu. Konačnu listu, međutim, ne utvrđuju pojedinačna izborna tijela, već Sabor 5. septembra.

Nakon što Sabor utvrdi konačnu listu, izbor se prebacuje na posebno Izborno tijelo za izbor reisu-l-uleme. Upravo to tijelo obavlja završni čin izbora, i to tajnim glasanjem između kandidata koje je potvrdio Sabor. Dakle, Sabor određuje ko može biti biran, ali ne odlučuje ko će biti novi reisu-l-ulema.

Prema trenutno objavljenom izbornom kalendaru, sjednica na kojoj će biti obavljen izbor novog reisu-l-uleme planirana je za 10. oktobar 2026. godine. To znači da bi 10. oktobra trebalo biti poznato ime osobe koja će naslijediti Huseina ef. Kavazovića, koji je nakon dva mandata bez mogućnosti novog kandidiranja. Predložena tri kandidata za novog reisu-l-ulemu u BiH: Dvojica su iz Sarajeva, jedan iz Mostara.

Važno je, međutim, razlikovati sam izbor od Menšure. Izborom Izbornog tijela kandidat postaje novoizabrani reisu-l-ulema i preuzima rukovođenje Rijasetom, dok nakon izbora slijedi procedura predaje Menšure, odnosno svečanog potvrđivanja njegovog vjerskog autoriteta i ovlaštenja.

Prema tome, ključni datumi ovogodišnjeg procesa su jasni: 5. septembar donosi konačnu listu kandidata, 10. oktobar donosi odluku o tome ko će biti novi reisu-l-ulema, a nakon toga slijedi procedura Menšure. Ako se izborni kalendar ne promijeni, sredinom oktobra Islamska zajednica trebala bi imati novoizabranog poglavara. Hayat