Ipak, točan učinak ovisi o količini, ostatku obroka i individualnim razlikama u organizmu. Nutricionisti objašnjavaju što se događa u tijelu prilikom konzumacije soka i nude savjete za pametniji pristup, piše EatingWell.
Utjecaj voćnog soka na šećer u krvi
Voćni sok može podići razinu šećera u krvi, osobito ako se pije samostalno, a ne uz uravnotežen obrok. "Sok sadrži prirodne ugljikohidrate, ali ima znatno manje vlakana od cijelog voća. Zbog toga se njegovi šećeri brže apsorbiraju", kaže nutricionistica Johannah Katz.
Šećeri u soku smatraju se "slobodnima" jer više nisu unutar stanične strukture voća, što ih čini dostupnijima za probavu. Posljedično, ugljikohidrati iz soka ulaze u krvotok brže od onih iz cijelog voća i mogu izazvati nagli porast glukoze.
Procesom cijeđenja uklanja se većina vlakana, neprobavljivog dijela ugljikohidrata. Vlakna u probavnom sustavu usporavaju pražnjenje želuca i brzinu kojom glukoza ulazi u krv. Također potiču oslobađanje hormona koji pomažu tijelu u odgovoru na inzulin i regulaciji šećera. "Budući da u soku nema dovoljno vlakana da uspore probavu, ugljikohidrati se apsorbiraju relativno brzo", objašnjava dr. Brittany Poulson, nutricionistica i edukatorica za dijabetes.
Problem je i količina. Tekućinu je lako unijeti u većim količinama, pogotovo za vrijeme žeđi ili vrućina. "Lako je popiti veliku količinu soka, a time i unijeti puno ugljikohidrata u kratkom vremenu", ističe Poulson. Što je veća količina soka, to tijelo mora odjednom obraditi više ugljikohidrata, što može rezultirati većim skokom šećera.
Razlika je jasna kad se usporedi s cijelim voćem. Primjerice, za jednu čašu soka od naranče potrebne su otprilike tri naranče. "Zato je lakše unijeti više ugljikohidrata odjednom nego kada jedete cijelo voće", pojašnjava Katz. Jedenje cijelog voća zahtijeva žvakanje, što usporava unos i olakšava kontrolu porcije.
