ISPOVIJEST EDINA DŽEKE KIDA DUŠU: 'Majka mi je zabranila izlazak, a minut kasnije na moje igralište pala je granata'

Edin Džeko je nakon zimskog transfera postao nova zvijezda Schalkea 04 i već u prvim sedmicama nametnuo se kao ključni čovjek ekipe u Gelsenkirchenu. U razgovoru govori o tome kako je donio odluku da dođe, kako održava formu sa 39 godina i šta ga je kao dijete obilježilo tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Tek je pet utakmica odigrao za Schalke 04, ali Edin Džeko je već postao jedno od zaštitnih lica kluba. Navijače je osvojio na prvi pogled, a i rezultati ga prate. U pobjedi 5:3 protiv 1. FC Magdeburga postigao je gol i namjestio još jedan, a Schalke je trenutno prvi na tabeli.

U intervjuu za njemački Welt Edin Džeko je govorio o svojoj karijeri, životu, igrama u Schalkeu.

Zašto je izabrao Gelsenkirchen

Pitanje: Je li tačno, gospodine Džeko, da ste se preselili u Gelsenkirchen?

Edin Džeko: "Tačno je. U pitanju je namješten stan. Moja porodica me posjetila nekoliko dana u sedmici prije domaće utakmice protiv Magdeburga, jer su djeca u Italiji imala školski raspust. Ipak, za sada ostaju da žive u Firenci."

Pitanje: Zašto se niste preselili u, recimo, glamurozniji Düsseldorf?

Edin Džeko: "Namjerno ostajem malo duže nakon treninga. Kada bih onda morao još sat vremena voziti do Düsseldorfa, da bih na kraju bio sam u stanu, to je prevelik napor. Ovako mi treba samo pet minuta do kuće. A i komšiluk mi je ovdje baš prijatan."

Pitanje: Imate li saigrača u blizini?

Edin Džeko: "Imam. Moj jako dobar prijatelj i saigrač Nikola Katić živi odmah pored mene. A Timo Becker je također vrlo blizu. Naravno da se onda ovdje osjećam odlično."

Pitanje: Vaš start na Schalkeu je impresivan: četiri gola u pet utakmica, plus tri asistencije. Djelujete spremno kao neki igrači s 30 godina. Kako to uspijevate?

Edin Džeko: "Najčešće već prije treninga idem u teretanu, da preveniram povrede. Nakon treninga obično odradim još 20 do 30 minuta. Poslije toga idem u saunu, pa u ledenu kupku, a onda me tretiraju fizioterapeuti. Previše volim fudbal da bih davao manje od 100%."

Pitanje: Zimski dolazak u Schalke inicirali ste vi. Kako vam je to uopšte palo na pamet?

Edin Džeko: "Krajem decembra sam s bivšim klubom, Fiorentinom, igrao u Parmi. Za Fiorentinu je to bila izuzetno važna utakmica protiv direktnog konkurenta u borbi za opstanak. Ja sam sjedio na klupi. Nedugo nakon poluvremena primili smo gol. Zagrijavao sam se, a nekoliko minuta prije kraja trener je napravio izmjenu: izveo je jednog defanzivca – i ubacio drugog defanzivca."

Pitanje: Umjesto vas, napadača.

Edin Džeko: "Tad sam sebi rekao: ovako više ne ide. Odmah nakon utakmice nazvao sam svog menadžera i rekao mu to. Pitao me šta uopšte želim."

Pitanje: A vi?

Edin Džeko: "Rekao sam mu: nemam pojma."

Pitanje: Šta se desilo poslije?

Edin Džeko: "Dan nakon utakmice ručali smo zajedno s ekipom. Poslije ručka sam ostao sam u prostoriji i razmišljao. Pitao sam se: šta hoću, šta mi treba? Došao sam do odgovora: emotivan stadion, glasni navijači. Klub koji će me još jednom ponijeti. I tada mi je iznenada pao na pamet Schalke. U tom trenutku sam odmah uzeo telefon i napisao poruku Nikoli."

Pitanje: Šta ste mu napisali?

Edin Džeko: "‘Treba li vam još jedan napadač?’"

Pitanje: I kako je to dalje išlo?

Edin Džeko: "Nikola me odmah nazvao i pitao da li da spoji kontakt s trenerom. Rekao sam: ‘Da, rado.’ I onda se sve pokrenulo."

Pitanje: Koliko puta ste razgovarali s trenerom Mironom Muslićem?

Edin Džeko: "Više puta. Pričali smo o svemu: o fudbalu, porodici, životu. Od početka sam mu jasno rekao: novac mi nije važan. Imao sam i druge ponude koje su bile znatno izdašnije. Ali to mi uopšte nije bilo presudno. Za ovaj klub sam se rado odrekao dijela novca. Trebalo mi je još nekoliko dana da presječem, ali moje srce je praktično već odlučilo onog trenutka kada sam poslao poruku Nikoli."

Pitanje: Jeste li se kao svjetska zvijezda uopšte morali predstavljati u svlačionici?

Edin Džeko: "Ne. U profesionalnom fudbalu svi se međusobno znaju. Ali, naravno, prišao sam svakom igraču i pozdravio ga. To je osnovna kultura. Iz kuće sam naučio: čovjek uvijek mora ostati čovjek. I ostati prizeman."

Pitanje: Da li bi vam boravak na Schalkeu bio razočaranje ako ne uspijete izboriti plasman?

Edin Džeko: "Gledam na karijeru u kojoj sam uglavnom bio zadovoljan i u kojoj sam volio fudbal. Ni posljednjih šest mjeseci u Firenci to ne mijenja. A neće promijeniti ni mjeseci koje provedem ovdje u Schalkeu."

Pitanje: Drugačije pitanje: koliko bi vas učinilo ponosnim da Schalke odvedete u Bundesligu?

Edin Džeko: "Naravno, jako. Schalke je uvijek bio veliki klub i za mene pripada u Bundesligu."

Pitanje: Jednostavno pitanje, da ili ne: završavate li karijeru na ljeto?

Edin Džeko: "Žao mi je, ne mogu tako odgovoriti, jer još ne znam."

Pitanje: Dakle, nije isključeno da nastavite?

Edin Džeko: "Nisam tip koji nekoliko mjeseci unaprijed može reći da prestaje. Ne planiram toliko daleko. Na ljeto ću poslušati svoje tijelo, a trenutno se osjećam jako dobro. I dalje imam ciljeve, i s reprezentacijom."

Pitanje: Svjetsko prvenstvo s Bosnom i Hercegovinom?

Edin Džeko: "Naravno. Iako neće biti nimalo lako. U baražu imamo Vels kao veoma jakog protivnika."

Pitanje: U klubu se priča da ste izuzetno korektni prema svim zaposlenima. Šta za vas znači poštovanje?

Edin Džeko: "Ako želiš da te neko poštuje, moraš i ti poštovati njega. Jednostavno. Potpuno je nebitno ima li neko puno ili malo novca. Je li bijel ili crn. Dolazi li iz Bosne i Hercegovine ili iz Njemačke. O čemu pričamo?! Biti čovjek – to je najvažnije. I prema svima se odnositi jednako i s poštovanjem."

Pitanje: To ovdje i pokazujete?

Edin Džeko: "Za mene je to normalno. Ne možeš, recimo, doći kod ekonom(a) i reći: ‘Daj mi to!’ Ne. Pitaš ga kako je, pa onda zamoliš za pomoć."

Pitanje: Kakav savjet dajete mlađim igračima?

Edin Džeko: "Da se za cilj mora raditi. Mlađima je danas malo lakše nego ranije. Kad sam ja kao mlad igrač došao u svlačionicu, s iskusnim profesionalcima nisi mogao praviti šale i ‘zezati’ ih. U mom prvom profesionalnom klubu u Bosni i Hercegovini igrali smo igru u krugu. Iskusni igrač je izgubio loptu i trebalo je da ide u sredinu. Umjesto toga je meni rekao: ‘Ti ideš unutra!’ I ti to uradiš. Bez pogovora. Danas to više ne ide tako lako. Možda bi nekim talentima takva čvrstina ponekad i dobro došla, ali ja imam drugačiji pristup. Želim pomoći, zagrlim mlađe igrače. Posebno kada upadnu u krizu."

Pitanje: Imate li pod Mironom Muslićem privilegije?

Edin Džeko: "Ne, ne želim privilegije. Jasno smo dogovorili šta mogu dati ekipi – i to dajem. Navijači cijene ono što radimo. Kad se sjetim subotnje večeri protiv Magdeburga: zbog toga sam došao ovdje. Jer znam šta je Schalke."

Pitanje: Muslić je rekao da bi jednog dana želio biti selektor vaše domovine. Vjerujete li da može?

Edin Džeko: "Sto posto."

Ratno djetinjstvo i lekcije

Pitanje: Osvojili ste titule u Njemačkoj i Engleskoj, te kup u Italiji. Znače li vam ti uspjesi još više zbog prošlosti? Kao dijete ste morali bježati od rata u Bosni i Hercegovini i niste imali ‘tipičnu’ školu za profesionalnog fudbalera.

Edin Džeko: "Tačno. Ali uvijek moram reći: mojim roditeljima je bilo mnogo teže. Oni su morali brinuti o nama, stalno sa strahom za vlastiti život i život svoje djece. Djeca uvijek žele da se igraju – bez obzira na to šta se dešava. Manje razmišljaju. Naša sreća je bila što smo bili veoma mali."

Pitanje: Je li tačno da vam je majka jednog dana zabranila da igrate fudbal napolju, a da je baš na tom mjestu ubrzo pala granata?

Edin Džeko: "Da. Takve stvari su se mogle desiti svaki dan, u bilo koje vrijeme. Mnogo djece je poginulo od granata. Bio je to strašan rat i mnogo ljudi je besmisleno moralo umrijeti."

Pitanje: Koji je najbolji savjet koji ste dobili tokom karijere?

Edin Džeko: "Dobio sam mnogo savjeta, ali jedan mi odmah pada na pamet. Igrao sam u Wolfsburgu. Imali smo kiropraktičara koji nas je posjećivao jednom sedmično. Jednog dana me tretirao i pitao: ‘Mogu li ti dati jedan savjet?’"

Pitanje: Koji?

Edin Džeko: "Rekao mi je da je primijetio kako nakon promašenih šansi uvijek gledam u pod i spuštam glavu. Savjetovao mi je da budem pozitivniji i da uradim nešto – bilo šta. Naprimjer, da povučem dres, da imam neku rutinu. Odmah sam to primijenio i stvarno je pomoglo. Mnogo brže sam zaboravljao promašaje."

Pitanje: S Wolfsburgom ste 2009. senzacionalno postali prvak. Da li još ponekad sanjate medicinke?

Edin Džeko: "Trebalo je malo vremena da se naviknemo na stil treninga Felixa Magatha. Ali kad pobjeđuješ toliko utakmica, počneš vjerovati u to i radiš. Sjećam se jednog dana: bili smo na pripremama u sjevernoj Njemačkoj. Morali smo ustati u 7 sati i odmah doći na plažu. Tamo su bili traktorski točkovi koje smo morali nositi. Između toga sprintevi. Mnogi saigrači su mi prilazili i prvo morali povraćati. Takve stvari se ne zaboravljaju. I, iskreno, ne škode nijednom igraču."