Zanimanje koje je nekada podrazumijevalo mnogo više posla u domaćinstvima i preduzećima danas se suočava s velikim promjenama zbog modernizacije sistema grijanja. To najbolje zna Goran Trubelja, koji već više od 30 godina radi kao dimnjačar.
Iako priznaje da se obim posla znatno smanjio, a time i primanja, svoje zanimanje i dalje obavlja s jednakim žarom i voljom kao na početku.
"Smatra se da je sve prljavo, omalovažava se ta struka, a u stvari je raznovrstan posao, jer svaka kuća je drugačija, svaki objekat je drugačiji. Razgovaramo s ljudima, mi smo im odmah i psiholozi, pravimo im društvo. Imamo mnogo starijih domaćinstava i ljudi vole da im se dođe, malo porazgovara i naravno obavi posao. Meni je zanimljivo i ja ga još uvijek volim raditi. Šteta što mlade to ne zanima, valjda je potccienjena struka", govori Goran, koji je ovaj posao zavolio još kao dječak, piše Podravski.hr.
Tokom ljeta pomagao je ocu koji je takođe bio dimnjačar, mada nije vjerovao da će se i sin odlučiti za isto zanimanje. Gorana je, međutim, posao odmah privukao. Svidjelo mu se što nije vezan za jedno mjesto, što se mnogo kreće i boravi na svježem vazduhu, ali najviše ga je osvojila komunikacija s ljudima. Posebno mu je zanimljivo bilo što je kao dimnjačar mogao da ulazi i u objekte u koje inače ne može svako, a posla je bilo preko glave.
Danas su okolnosti bitno drugačije. Najteži je period od proljeća do početka sezone grejanja, kada posla nema toliko kao tokom hladnijih mjeseci. Tada se obavljaju određena mjerenja, među kojima je i kontrola rada ložišta. S početkom sezone grijanja obaveza je više, ali Goran ističe da nijedan radni dan nije isti.
S gasnim dimnjacima uglavnom ima manje posla, dok oni na čvrsta goriva, posebno drva, zahtijevaju više vremena i rada. Promijenili su se i uslovi u kojima dimnjačari rade jer su domaćinstva danas drugačije uređena nego nekada.
"Tu su i pripreme i čišćenje. Domaćinstva su sada sređena, to ne znači da ranije nisu bila, ali sada je to sve moderno sređeno i uređeno, parketi, namještaj, mora sve da se zaštiti da ne dođe do neke štete i mnogo vremena se gubi na to. Ranije su bile zidane peći, došli ste, obavili ste posao, gospođe nisu bile uvrijeđene ako se malo podigla prašina, takav je sistem grijanja bio", prisjeća se Goran.
Iako se posao tokom decenija znatno promijenio, odnos s ljudima ostao je ono što ga najviše raduje. Kaže da ga domaćini redovno srdačno dočekuju, a posebno mu je drago što ga ne doživljavaju kao smetnju, već kao dobrodošlog gosta. Dimnjačari se tradicionalno povezuju sa srećom, a Goran se i danas često susreće s ljudima koji se pri njegovom dolasku hvataju za dugmad.