'SB' INTERVJU / TANJA VUKOMANOVIĆ: 'Dodik ide na posao helikopterom, a Karan možda i pješke, ili i ne ide'

Razgovarala: Sanela Gojak

Ako je iko radio na pomirenju, promovisanju zajedništva i nikada nije pravio razlike među ljudima to je Draško Stanivuković. Stalno pretresanje i maltretiranje na granici bez objašnjenja je jako loša poruka, ne samo njemu nego svim stanovnicima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, kaže u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ Tanja Vukomanović, zamjenica šefa Kluba Partije demokratskog progresa u Narodnoj skupštini Republike Srpske 

U razgovoru sa Vukomanović dotakli smo se aktuelnih poltičkih tema u našoj zemlji, s naglaskom na sastanak opozicije u Republici Srpskoj, ali i o dešavanjima na relaciji Dodik-Đajić, o nedavnom zadržanju gradonačelnika Banjaluke na granicu sa susjednom Hrvatskom.

I dalje najglasniji političar iz RS-a predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Da li je Siniša Karan samo formalni predsjednik Republike Srpske, dok stvarnu političku moć i dalje drži Milorad Dodik?

Kada cijeli život gradiš sebe, a ne institucije, onda ne gradiš državu nego ličnu vlast. I zato se dešava da, čak i kada formalno više nisi na funkciji, stvarna moć ostaje kod tebe. Danas imamo situaciju da Milorad Dodik najavljuje povećanje plate, vodi politiku, najavljuje sjednice  i dominira u javnosti, dok se novi predsjednik Siniša Karan gotovo i ne vidi i to je rezultat sistema koji je građen da zavisi od jednog čovjeka. Stvarao je sistem prilagođen sebi i dok god ima moć i novac, on će se pitati, jer ima kontrolu. Oko sebe je stvorio ljude kojima je važnija njegova riječ nego zakon, zato vidimo i zloupotrebe od vozila i obezbjeđenja do institucija i javnog servisa. I dok god su ti ljudi na funkcijama biće tako, jer se ne odlučuje u institucijama nego u partiji. Imamo strašnu situaciju da nas je ova vlast dovela do toga da je predsjednik Republike Srpske postao gotovo najnebitnija ličnost u zemlji, dok je predsjednik jedne od partija osoba koja se najviše pita. Predsjednik partije ide na posao helikopterom, a predsjednik Republike možda i pješke, ili i ne ide, ne znamo. Ako ima jedna osoba da joj je to normalno, puno je.

Da li presuda Okružnog suda u Banjaluci koja potvrđuje nezakonitu smjenu Vlade Đajića na funkciji generalnog direktora UKC RS baca novo svjetlo na političke sukobe unutar vlasti, posebno nakon što ga je Milorad Dodik nazvao “dvoličnim” i prevarantom nakon što je Đajić kao poslanik u NSRS-u zatražio povećanje plata zdravstvenim radnicima?

Sve je to jedan veliki apsurd i to na više načina. Iskreno, ja im ne vjerujem ni kada se javno međusobno sukobljavaju. Sigurno je da pukotina i neslaganja ima, ali ono što dospije u javnost najčešće je pažljivo odabrano i ima svoju političku svrhu. Ne smijemo zaboraviti zbog čega je Đajić smijenjen. Od kese sa drogom do toga da to više niko i ne spominje i da se priča o osnivanju nove stranke i njegovom vraćanju u politički život. Posljednji tvit Dodika o Đajiću je potvrdio mnogo toga, a to je da su svjesno pristajali trošiti novac građana u stvari koji nisu bile prioritet i da im je to sve normalno dok ne dođe do nekih trzavica. Drogu u UKC niko više ne spominje, situaciju na UKC i milionska dugovanja takođe, ako je tačno Dodikovo priznanje da je novac koji je trebao ići na povećanje plata zdravstvenim radnicima otišao na garažu koja nikad nije završena onda je stanje još gore nego što smo mogli da zamislimo.

Kad smo kod Dodika, Kako komentarišete inicijativu demokratskih i republikanskih zakonodavaca upućenu MarcuRubiju za vraćanje sankcija Miloradu Dodiku? U zajedničkom pismu navode da ukidanje sankcija nije dovelo do promjene stavova ni ponašanja rukovodstva entiteta RS, te da se od tada intenzivira potkopavanje mira, stabilnosti, NATO puta i daytonskih temelja Bosne i Hercegovine. Vaš stav o tome?

Uvijek sam protiv bilo kakvih sankcija građanima Republike Srpske. Ako hoćemo da budemo iskreni, onda moramo reći sljedeće: sankcije nisu uzrok problema, one su njegova posljedica. Ne uvode se sankcije zato što je neko loše raspoložen, nego zato što postoji kontinuitet politike koja proizvodi nestabilnost i nepovjerenje. Možemo se s tim ne slagati, ali ne možemo ignorisati činjenicu da takva percepcija postoji i da ima konkretne posljedice. Druga stvar je još ozbiljnija, način na koji se institucije koriste. Ono što je obilježilo period kada su uvedene sankcije do skidanja istih, enormno ispumpavanje sredstava iz budžeta za skidanje sankcija i da je to sve debelo plaćeno sredstvima svih građana. Ništa se u njihovom radu nije promijenilo, osim u velikoj ljubavi prema Americi. Takođe, imali situaciju sa su pojedinci u ovaj čitav slučaj uvukli i NSRS, pa su donosili određene zakone koje su poslije poništavali, sve da bi pokušali sebe zaštiti, a instirucije Republike Srpske koristiti kao štit. Ne brani se Republika Srpska sukobima i retorikom, nego stabilnošću, odgovornim vođenjem i institucijama koje rade svoj posao. Sve drugo je kratkoročna politika koja dugoročno pravi štetu i zato možemo svašta očekivati od ove vlasti.

Republika Srpska je realizovala zaduženje na međunarodnom tržištu kapitala, zaduženjem na Londonskoj berzi u iznosu od 500 miliona eura, uz fiksnu kamatnu stopu od 6,25 posto sa dospjećem u aprilu 2031. godine. Iz SDS-a kažu da ovo zaduženje prijeti da izazove potpuni finansijski krah Republike Srpske, kako Vi gledate s obzirom na stanje javnih preduzeća u ovom entitetu?

Ovo što danas radi vlast Republike Srpske nije politika razvoja, nego politika preživljavanja i to na račun budućnosti.

Jasno je da u budžetu nema dovoljno novca i da su zaduženja postala jedini način da se održi privid stabilnosti, ali problem je što se taj privid plaća stvarnim novcem i to novcem koji će vraćati generacije koje danas nemaju nikakav uticaj na ove odluke. Najveća opasnost nije samo u visini duga, nego u tome što ne vidimo plan kako da se iz tog začaranog kruga izađe. Javna preduzeća su u lošem stanju, troše više nego što stvaraju i postala su veliki teret. Plate ne pokrivaju potrošačke korpe, troškovi rastu svaki dan a primanja ostaju ista. Vlada povećava ministrima plate, a dodatak za nezaposlene majke već 8 godina isti… Kao da smo u eksperimentu koliko građani mogu još da ćute i trpe.

Da li zadržavanje gradonačelnika Banja Luke DraškaStanivukovića na granici s Hrvatskom, te zahtjev saborskog zastupnika Igora Peternela za njegovim proglašenjem personom non grata dodatno pogoršavaju odnose dvije zemlje, posebno nakon napada na hrvatskog konzula u Banja Luci?

Iskreno, vjerovala sam da smo u 2026. godina kao društva otišli korak dalje od onih nesrećnih godina. Da odnosi Hrvatske, BiH, Republike Srpske, Srbije….mogu biti puno bolji… Da je moguće voljeti svoj narod, a poštovati druge i jasno to reći bez straha da ćete zbog toga biti označeni kao problem što se očigledno dešava na primjeru gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića. Ako je iko radio na pomirenju, promovisanju zajedništva i nikada nije pravio razlike među ljudima to je on. Stalno pretresanje i maltretiranje na granici bez objašnjena je jako loša poruka, ne samo njemu nego svim stanovnicima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Razumijem da Hrvatska treba da štiti svoje granice i da joj to zakon podrazumijeva, ali ovdje izgleda kao da se radi o zloupotrebi tog prava i slanju poruka koje nikome ništa dobro ne donose. Nadam se da nijedan građanin Hrvatske na ulazu u Republiku Srpsku i BiH neće daživjeti ono što je Stanivuković na ulazu u Hrvatsku, jer nikome takve poruke ne trebaju. Sto se tiče napada na konzula u Banjaluci, osuđujem svako nasilje, tome ne smije biti mjesta nigdje. Koliko sam ispratila, policija i sud rade svoj posao, nekoliko lica je privedeno i nadam se da će uzroci napada biti poznati što prije.

Nakon sastanka opozicionih stranaka, ali evo da Vas upitamo. Može li lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanovič ući u Predsjedništvo BiH, odnosno koga vidite iz entiteta RepublikaSrpska na čelnim pozicijama nakon oktobarskih izbora, a to su: predsjednik RS, član Predsjedništva BiH i predsjednik NSRS-a?

Sigurna sam da će opozicija postići dogovor, jer ga je uglavnom postizala kada je bilo najvažnije. Međutim, ako želimo ozbiljno pristupiti ovom pitanju, moramo krenuti od suštine. Građanima nisu potrebna nadmetanja unutar opozicije, nego jasna ponuda koja ima realnu šansu da donese promjenu. Nije važno šta mislim ja ili bilo ko pojedinačno, važno je šta kažu građani. Kandidat treba da se sviđa građanima ne samo opoziciji. Svi mi za sebe mislimo da smo najbolji, to je prirodno, ali hajde da budemo realni. Onaj ko ima najveće šanse u istraživanjima treba da bude kandidat. To je jedini način da se pobijedi. Zato treba uraditi ozbiljna istraživanja, sagledati realno stanje i vidjeti kako se dolazi do pobjede. Ne vrijedi da svi budu srećni podjelom funkcija, ako ta podjela ne vodi do pobjede. Onda je sve uzalud i sve postaje još jedna propuštena  prilika za opoziciju i još izgubljenih godina za građane Republike Srpske i cijele BiH.

Kako ste Vi doživjeli pobjedu BiH protiv Italije i plasman na SP u fudbalu, pristižu čestitke sa svih strana, ali evo npr. RTRS se nije udostojio spomenuti ovu vijest?

Drago mi je zbog ovog uspjeha, stvarno nije mala stvar pobijediti Italiju i plasirati se na Svjetsko prvenstvo. Ovaj istorijski uspjeh je dokaz da se trud i rad isplate. Želim im sreću na prvenstvu. Sport bi trebao biti iznad politike, iznad podjela i iznad bilo kakvih razlika.