"Zrak u boci" je priča o Sabini (60), ženi neumorne energije, sklonoj velikim gestama, ali i problemima. Po povratku iz Njemačke u Sarajevo, odlučna je da nadoknadi propušteno: pokreće prodaju "magičnih kristala", zabavlja se s prijateljima i planira glamurozno vjenčanje svojoj kćerki - sve to dok se diskretno nosi sa svojim problemom: ovisnošću o kockanju. Njena rješenja su nekonvencionalna, ishodi često neočekivani, ali Sabina ostaje vjerna sebi: srčana, duhovita i veća od života.
U filmovima Aide Begić se lične sudbine često prelamaju kroz širi društveni kontekst. Uprkos tome što se stalno priča o kockanju kao o ovisnosti, razgovarali smo o tome vjeruje li da smo kao društvo normalizovali različite oblike iluzije, bilo da je riječ o igrama na sreću, brzoj zaradi ili obećanjima lakšeg života.
"Kockanje je u našoj zemlji ogroman problem. Mnogo veći nego što mislimo. Samo u prvih deset mjeseci prošle godine je na kockanje u Federaciji BiH potrošena jedna milijarda eura. Ovisnika o kocki ima znatno više nego što je evidentirano. U pravu ste kada kažete da su privlačni i mnogi drugi iluzorni načini na koji ljudi traže utjehu, potvrdu ili neko čudo koje će ih odvesti u bolji život", kazala je Aida Begić.
Film govori o ženi u šezdesetim godinama, što je i dalje rijetkost u našoj kinematografiji. Rijetko imamo priliku čuti o ženama koje su ovisne o kockanju s obzirom na to da se to uglavnom pripisuje muškarcima. Zanimalo nas je koliko joj je s te strane izazovno raditi na ovom filmu.
"Zanimljivo je da žene najčešće počinju kockati u srednjim i starijim godinama. Moja junakinja Sabina je jedna od tih žena. Priče o ženama u poznijim godinama koje nisu samo u ulozi majki ili mudrih starica su kod nas zaista rijetke. To vjerovatno govori o tome da ne vjerujemo da su životi starijih žena dovoljno uzbudljivi", kazala je.
"Za ženu koja izlazi izvan društvenih normi ne postoji empatija u našem društvu"
Sabina je opisana kao žena velike energije, sklona velikim gestama, ali istovremeno suočena s ovisnošću o kockanju. Rediteljica je otkrila kako je pristupila stvaranju lika koji nosi i komične, gotovo groteskne elemente, ali i duboku ranjivost. Govorila je i o tome gdje je tražila granicu između humora, empatije i prikaza jedne ozbiljne životne borbe.
"Sabina pripada generaciji kojoj je rat poremetio karijeru, porodične odnose i identitet. Otišla je u Njemačku u potragu za boljom budućnosti svoje kćerke. Međutim, kćerka se pronašla i napredovala u tuđini, ali Sabina nije. Nakon što se vratila u Sarajevo, odlučila je da nadoknadi propuštene godine i da živi 'punim plućima'. Tu se stvari otimaju kontroli i kocki, zato što Sabinina stvarna potreba nije da nadoknadi izgubljenu mladost, nego da njena kćerka vidi njenu žrtvu i prihvati je onakvu kakva jeste. U tom procjepu između očekivanja, samozavaravanja i istine postoji mnogo apsurda i komičnosti", navela je.
Protagonistkinje u filmovima Aide Begić rijetko su idealizirane. One griješe, donose upitne odluke i često djeluju vođene emocijama više nego racionalnošću. Da li je to svjestan pokušaj da se razbije očekivanje da ženski likovi moraju biti moralno "ispravni" kako bi zaslužili empatiju publike?
"Jedna kockarka koja je u godinama kada se od nje očekuje da bude mudri oslonac svojoj porodici sigurno nije osoba kojoj okolina želi da pomogne, nego je osoba koju će svi osuditi i ne pomišljajući da iza ovisnosti postoji određena povreda ili potreba. Dakle, za ženu koja izlazi izvan društvenih normi ne postoji empatija u našem društvu. Meni je zanimljivija ljudska ranjivost i nesavršenost, nego idealizacija. Posebno je za ženske likove karakteristično koliko se često svode na tipove svetica ili vještica. To je opasno, jer tipizacija te vrste vodi u nasilje nad ženama koje narušavaju iluziju svetice", objasnila je rediteljica.
Okuplja raznovrsnu filmsku ekipu koja dolazi iz najmanje pet zemalja
Sam naziv filma "Zrak u boci" nosi snažnu metaforu, nešto što pokušavamo sačuvati, uhvatiti ili prodati, iako je po svojoj prirodi neuhvatljivo. Kako se naziv povezuje sa Sabininom potragom za kontrolom, srećom i novim početkom?
"'Zrak u boci' se može tumačiti na različite načine, to je tačno, a Sabina doslovno i prodaje 'ljekoviti' zrak u boci i magične kristale vjerujući da je to početak jednog unosnog posla. Ljudi kupuju flašice ispunjene zrakom, ali posao ne ide kako je očekivala. Malo po malo, i sama počne dovoditi u pitanje ljekovitost onoga šta prodaje. Malo po malo, bit će primorana da pogleda u unutarnju prazninu koju bezuspješno pokušava da ispuni i tako se doslovno sudari sa sobom", kazala je.
Na pitanje ko će činiti filmsku ekipu i kada možemo očekivati prvu klapu, odgovorila je:
"Filmska ekipa će biti iz najmanje pet različitih zemalja, s tim da je većina autorskog tima iz Bosne i Hercegovine, kao i veliki dio glumačke podjele. Probna snimanja i kastinge počinjemo krajem augusta i ako domaći dio finansiranja bude realizovan, snimanje planiramo krajem godine".
"Zrak u boci" dobitnik je TRT International Co-Production Award. Ovo priznanje se dodjeljuje u okviru platforme 12 Punto, najveće turske platforme za razvoj filmskih projekata i međunarodnu koprodukciju, koju organizuje javni servis TRT.
Međunarodnim žirijem ovogodišnjeg izdanja predsjedavao je Asghar Farhadi, dvostruki dobitnik Oscara, što dodatno potvrđuje značaj i ugled ove platforme.
"TRT podrška znači zaista mnogo. Oni su razvili platformu 12 Punto preko koje se finansira i jedan mali broj međunarodnih koprodukcija. S obzirom na to da je kod nas nesigurno i nestabilno finansiranje, konkursi se ne objavljuju redovno, budžeti nisu izvjesni, onda je ova nagrada jedan veliki korak ka početku snimanja. Osim finansijskog aspekta, veliko priznanje kvaliteta je i činjenica da smo jedan od samo tri filmska projekta koja su podržana kroz ovu platformu ove godine", rekla je.
O problemima koji su zadesili domaću kinematografiju
U vremenu kada se filmska produkcija u regiji suočava s brojnim izazovima, ovaj projekt je uspio privući međunarodnu podršku i fondove. Pitali smo je šta je danas najvažnije za opstanak autorskog filma iz ovog prostora - međunarodne saradnje, nove produkcijske strategije ili insistiranje na lokalnim pričama koje imaju univerzalni odjek?
"Sve tri stvari su važne. Bez međunarodne saradnje nije moguće finansirati jedan domaći film. U našoj industriji je zaista pokazatelj kvaliteta kada filmski projekt još u ranoj fazi dobije potvrde i nagrade koprodukcijskih marketa, fondova, koproducenata. To znači da je to film u koji su različiti ljudi spremni da ulože, da rizikuju zajedno s nama i to rade jer vjeruju da u toj jednoj priči postoji određena univerzalna vrijednost. To rade i zato što vjeruju, prije svega reditelju, ali i cijelom timu okupljenom oko projekta. Nama je za ovaj film ostalo još da zatvorimo domaći dio finansiranja i na taj način potvrdimo da nismo 'repa bez korijena'", objasnila je.
Kroz svoj rad gradi kontinuitet autorskog filma u Bosni i Hercegovini. Govorila je o tome da li domaća kinematografija danas uspijeva razviti prepoznatljiv autorski identitet ili još uvijek previše ovisi o tome kako je vide međunarodni festivali i fondovi.
"Bez kontinuiteta u snimanju filmova, bez kvantiteta, ne možemo govoriti ni o autorskom identitetu kinematografije. Postoje autorice i autori koji su prepoznatljivi van granica Bosne i Hercegovine, ali sama kinematografija nije narasla do pojave kakav je, naprimjer, rumunski savremeni film. Iako su pojedinačni uspjesi vodili ka tome, izostao je kontinuitet i kvantitet. Ljudi se žale da su siti teških priča i naravno da jesu, ali kada se ulaže i snima više, onda će se naći za svačiji ukus po nešto - od eksperimentalnih, umjetničkih, do onih isključivo komercijalnih radova. Važno je da se pojave i novi glasovi, a u svemu tome, najbitnije za nezavisnost kinematografije je da opstanu sva zanimanja, da se obnavlja tehnika i da nove generacije imaju razlog da ostanu ovdje i zajedno s nama grade jedan bolji svijet", rekla je Aida Begić na kraju razgovora za Klix.ba.
