Hrvatska fudbalska reprezentacija ponovo se našla pred zidom koji nikada u historiji nije preskočila – moćnim Portugalom. Dok se cijeli svijet sprema za spektakularni, vjerovatno i posljednji reprezentativni obračun Luke Modrića i Cristiana Ronalda u osmini finala Svjetskog prvenstva, mediji u susjedstvu detaljno analiziraju šanse "Vatrenih". Ugledni zagrebački portal Jutarnji.hr donosi veliku analizu ovog "holivudskog" dvoboja, prisjećajući se bolnih trauma iz prošlosti, ali i najavljujući taktičku "specijalku" Zlatka Dalića koja bi konačno trebala srušiti portugalsko prokletstvo.
Modrić protiv Ronalda: Mogu li Vatreni napokon srušiti portugalsku kletvu?
Podsjetilo je na Francusku 2016. Postigli smo rezultat koji je trebao donijeti nekoga drugog, a ukazao se Portugal. Tamo su nanizali tri remija i stigli kao treći na nas prve. Imali smo priznanje za najbolju reprezentaciju Eura u fazi po grupama i – ispali! Ovdje su odigrali dvaput neriješeno, uz visoku pobjedu nad Uzbekistanom i – opet su naši. Ili mi njihovi. Legendarni saigrači i rivali Luka Modrić i Cristiano Ronaldo u svojoj možda posljednjoj velikoj bitki. Iako se za njih dvojicu nikad ne zna gdje je kraj.
Tako uskoro 2. jula (u Hrvatskoj već 3.), Modrić možda zadnji put igra za Vatrene, a Ronaldo za Portugal. Kad bi sve ostale stranice bilježnice bile prazne, ovo je dovoljno za holivudsku priču. Najjači par šesnaestine finala.
U sjeni CN Towera: Traži se novo čudo
U Torontu smo jednom bili bronzani na SP-u. Igrala se košarka, godina je bila 1994. Danas se mnogi pitaju: jesu li Hrvati tvorci čuda? Mogu li do još jedne medalje?
U Philadelphiji Ganu nismo udarili poput Rockyja, u Torontu moramo osvojiti CN Tower. Portugal je tako visoko. Kao vrh tornja. Put je kao da nam ga je napisao sam Lucifer – Portugal, Španija, pa četvrtfinale po imenu najlakše (SAD ili Belgija), a onda polufinale Francuska. Ali Dalić se ne boji đavola; Vatreni, kao vjernici, pomazani su Duhom Svetim. To u fudbalskoj areni nije dovoljno, ali daje mir i samopouzdanje.
Najveća noćna mora Vatrenih
Portugal je statistički najgora reprezentacija za nas. Ni protiv koga nam tradicionalno nije tako teško:
Nikad ih nismo savladali u borbi za bodove.
Jedinu pobjedu upisali smo u prijateljskom susretu (2:1 uoči prvenstva).
Posljednje četiri takmičarske utakmice bile su u Ligi nacija (tri njihove pobjede i remi).
Na Evropskim prvenstvima imaju dva slavlja protiv Hrvatske.
Ali, na svjetskim prvenstvima nikad nismo igrali, a to je naš teren. I psihologija ima svoju ulogu, nekad veću nego što se misli. Hrvatska se na Mundijalu osjeća sigurnije, a Portugal nervoznije.
Portugal nam nikad nije odgovarao zbog visokog ritma igre koji nije baziran na snazi nego na tehnici, čvrstog defanzivnog bloka i kvalitetne tranzicije. Imaju individualce svjetske klase, a ne traže uvijek dominaciju u posjedu jer najviše guštaju kad mogu protivnika uhvatiti na krivoj nozi. Međutim, ako je rival uredan, disciplinovan i kompaktan, znaju naići na probleme. U Americi ni izbliza nisu pokazali najbolje lice, mnogi misle – upravo zbog Ronalda. Nekad prevaga, sada uteg, česti su komentari. Međutim, Cristiano zna. I treba ga se paziti.
Duguju nam bogatstvo! Na Euru 2016. jedini smo put igrali bolji fudbal od njih i imali jaču ekipu. Opet su nas prevarili – iz naše stative do njihove kontre, koju smo mogli spriječiti. Ako Vedran Ćorluka i Danijel Subašić još uvijek imaju kompleks, vrijeme je da ga izliječe.
Ključ je u veznom redu i "specijalki" Zlatka Dalića
Hrvatska može pobijediti Portugal. Čistilište je iza nas, sad dolaze utakmice kakve su proslavile Dalićeve Vatrene. Priprema će biti kao za Brazil u Kataru – nalik ogledu s Ganom, ali aranžirana dodatnim detaljima. Vezni red naša je najveća snaga, a najviše se bojimo upravo bitke u sredini terena. Ako tu pariramo, šanse nam eksponencijalno rastu.
Ovaj Portugal nema vrhunska šila na krilima i nije toliko trkački brz. Tehnički su savršeni i ekspresno osvajaju teren glavom, više nego nogama, a u centrali su sjajni. Vitinha, João Neves, Bruno Fernandes, Bernardo Silva – taktički treba biti briljantan da te ne izigraju. U prosjeku od njih primamo gotovo dva gola po utakmici i o tome treba voditi računa. Dalić će pripremiti svoju "specijalku"; jednom i to mora proći: uspavati ih i zadati konačan udarac.
Luka Modrić je svakog dana sve bolji, što diže moral ekipi.
Petar Sučić potvrđuje klasu (zabio je i prvi gol).
Ivan Perišić odrađuje sve što timu treba.
Dominik Livaković je izvrstan na golu.
Čeka se još da Joško Gvardiol tempira glavu – upravo njegov gol donio nam je posljednji bod u Splitu (1:1).
Vrijeme za osvetu
Portugal je došao po titulu. Nedostaje im veliki rezultat na svjetskim prvenstvima i to ih stišće poput mlinskog kamena. Imat će teret favorita i imperativa, a Hrvatska navijače, motiv i čiste misli. Ako Hrvatska uspije, medijski eter Mundijala poprimit će nove tonove; zaboravljeni "srebrni" i "bronzani" vratit će se na naslovnice. Ako ispadne, imat će za čim žaliti, ali niko joj to neće moći prigovoriti. Nismo izabrali Portugal, on nas je zapao.
Rijetko pobjeđujemo velike u posljednje vrijeme – samo ove godine gubili smo od Brazila, Belgije i Engleske. Zreo je trenutak da Hrvatska ispegla portugalske traume za sve one slučajeve kad je bila blizu, a ostala daleko.
Počinje pravi Mundijal. Lens iz 2016. je još uvijek svjež, a osveta se najbolje servira hladna. Tada smo mi trebali biti prvaci Evrope, a postali su oni. Sada oni misle da im pripada mjesto prvaka svijeta. Je li vrijeme da im vratimo milo za drago?
Za mnoge bi pobjeda Hrvatske bila senzacija. Za uspon na Olimp treba skidati velike glave. U jednoj utakmici, u atmosferi koja će nam odgovarati, uz silan elan, pamet i hrabrost, Portugalcima u najmanju ruku ne bi trebalo biti lako.
Pa ne mora Cristiano baš kao Leo. Messi je osvojio preko nas, to ne znači da će i on.
