Izraelski krajnje desni ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir predstavio je sedmogodišnji plan kojim bi se kroz ono što naziva "dobrovoljnom emigracijom" iz Pojasa Gaze iselila većina njegovog palestinskog stanovništva.
Plan pod nazivom "Disengagement 710" predviđa odlazak oko 250.000 ljudi tokom prve godine, 1,11 miliona u roku od tri godine i približno 1,86 miliona ljudi za sedam godina. Ben-Gvirova stranka Otzma Yehudit kao moguća odredišta navodi Tursku, Etiopiju i Demokratsku Republiku Kongo.
Ben-Gvir je najavio i da će nakon izraelskih parlamentarnih izbora, zakazanih za 27. oktobar 2026. godine, tražiti osnivanje posebnog ministarstva zaduženog za emigraciju stanovnika Gaze. Datum izbora službeno je utvrđen u julu.
"Umjesto iluzija o miru sada, potrebne su nam akcije emigracije sada. Umjesto da kopaju tunele, vrijeme je da pakuju kofere", poručio je Ben-Gvir predstavljajući plan.
Plan nije politika koju je usvojila izraelska vlada. Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar izjavio je 9. septembra da vlada nema plan deportacije Palestinaca iz Gaze, dok je američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee nekoliko dana ranije rekao da SAD ne podržavaju prisilno iseljavanje stanovništva.
Šta međunarodno pravo kaže o prisilnom raseljavanju
Ben-Gvir svoj prijedlog predstavlja kao dobrovoljni odlazak, ali je pitanje stvarnog pristanka ključno za njegovu pravnu ocjenu.
Četvrta ženevska konvencija zabranjuje individualno ili masovno prisilno premještanje i deportaciju zaštićenih osoba iz okupiranog područja, osim u usko definiranim okolnostima koje se odnose na sigurnost stanovništva ili imperativne vojne razloge.
Prema pravilima međunarodnog humanitarnog prava koje navodi Međunarodni komitet Crvenog križa, za procjenu je li odlazak zaista dobrovoljan važno je postoji li stvaran izbor. Pristanak izazvan silom, prijetnjama ili drugim oblicima prinude ne smatra se stvarnim pristankom.
Stanovnici Gaze s kojima je razgovarao RT Ben-Gvirov prijedlog odbacuju upravo iz tog razloga.
Abdallah Ali iz centralnog dijela Gaze rekao je da Ben-Gvirove ideje vidi kao dio šire politike transfera Palestinaca, koja se, prema njegovom mišljenju, ne bi zaustavila na Pojasu Gaze.
On tvrdi da zbog toga namjerava ostati u Gazi.
Rami Al Meghari iz izbjegličkog kampa Al-Maghazi također je za RT rekao da ne planira otići, navodeći iskustva Palestinaca koji su ranije napustili svoje domove i živjeli u drugim državama.
Anketa: 43 posto bi razmatralo odlazak
Ipak, teški životni uslovi doveli su do toga da značajan dio stanovništva razmatra emigraciju.
Anketa Palestinskog centra za istraživanje politike i anketa (PCPSR) iz 2025. pokazala je da 56 posto stanovnika Gaze nije bilo spremno emigrirati nakon rata, dok je 43 posto reklo da bi bilo spremno otići.
Razmjere razaranja daju dodatni kontekst takvim odgovorima.
Prema najnovijoj satelitskoj procjeni UNOSAT-a, zasnovanoj na snimcima od 16. juna 2026, u Gazi je oštećeno 201.290 objekata, odnosno oko 82 posto svih građevina.
Od toga su 134.422 objekta procijenjena kao uništena, 13.848 kao teško oštećena, 28.096 kao umjereno oštećena, dok je 24.924 označeno kao moguće oštećeno.
