Željezničar je prije izgradnje Grbavice svoje utakmice igrao na vojnom igralištu Egzecir, a potom na Pofalićima. Nakon što je klub prerastao uslove u kojima je igrao, članovi Radničkog sportskog društva Željezničar 1949. godine pokrenuli su radnu akciju izgradnje vlastitog stadiona.
Gradnja je završena 13. septembra 1953. godine, a Grbavica je otvorena utakmicom između Željezničara i Šibenika. Domaći tim slavio je sa 4:1, uz tri gola Ilijasa Pašića.
Prvo veće renoviranje stadion je doživio 1968. godine, kada je uklonjena atletska staza. Radovi su trajali gotovo osam godina, a Željezničar se na Grbavicu zvanično vratio 25. aprila 1976. godine.
Međutim, stadion je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu doživio najteže dane. Grbavica se našla na prvoj borbenoj liniji, dio stadiona je miniran, a zapaljena je i zapadna tribina, koja je prilikom izgradnje prenesena sa stadiona 6. april na Marijin Dvoru.
U požaru je nestalo 316 pehara, među kojima su bila 42 trofeja fudbalera Željezničara, dok su ostali pripadali klubovima koji su djelovali u okviru Sportskog društva Željezničar. Dio pehara koji se nalazio u klupskim prostorijama na Marijin Dvoru ipak je sačuvan i danas se nalazi u vitrinama Plavog salona.