Sestre blizankinje Marija Luiza Romero i Marija del Sisne imaju ovaj sindrom. Odrasle su u zajednici u kojoj živi više osoba s istim poremećajem, što im je, kako kažu, olakšalo suočavanje s diskriminacijom i svakodnevnim izazovima. „Uvijek smo jake, udružujemo snage i jedna drugu branimo“, kaže Marija Luiza, piše BBC.
Iako Laronov sindrom donosi brojne poteškoće, istraživači su otkrili i njegovu moguću neobičnu prednost. Kod osoba s ovim poremećajem učestalost određenih bolesti, posebno raka i dijabetesa, znatno je manja nego u općoj populaciji.
Može li pomoći u borbi protiv raka?
Laronov sindrom nastaje zbog mutacije receptora za hormon rasta. Zbog toga organizam ne može pravilno proizvoditi hormon IGF-1, koji ima važnu ulogu u rastu. Upravo bi niski nivoi IGF-1 mogli biti povezani s manjim rizikom od razvoja raka.
Istraživanje koje je predvodio endokrinolog Jaime Guevara pratilo je oko 100 osoba s Laronovim sindromom i oko 1.600 njihovih rođaka normalnog rasta. Tokom 22 godine među osobama s ovim sindromom nije zabilježen nijedan slučaj dijabetesa, dok je zabilježen samo jedan slučaj raka, koji nije završio smrtnim ishodom. Među osobama normalnog rasta dijabetes je razvilo oko pet posto, a rak 17 posto ispitanika.
Ipak, naučnici naglašavaju da je potrebno još istraživanja prije nego što bi ova saznanja mogla dovesti do razvoja terapije za prevenciju raka. Profesor Cvi Laron, po kojem je sindrom dobio ime, smatra da IGF-1 ima važnu ulogu, ali da nije jedini faktor.
