Domaći poljoprivrednici ove su godine posijali najskuplju sjetvu u posljednjoj deceniji. Biti proizvođač hrane u BiH nije posao koji se cijeni, nego je to djelatnost gdje su prepreke stalne. Zato i ovisimo o uvozu.
Sami u polju, sami na farmi, sami u finansijskim kalkulacijama. Da cijeli posao ne obavljaju suprug i ona, poljoprivredom se ne bi ni mogli baviti. Računice tada, kaže Edina Opačin, naprosto ne bi bilo. Sopstvena mehanizacija i vrijedan rad jedini su način da opstanu na tržištu koje guta poljoprivredne proizvođače. Troškovi nezaustavljivo rastu.
Edina Opačin, vlasnica farme:
Đubrivo je sada 132 KM, a 2024. godine bilo je 110 KM. Cijena sjemena je pak ostala na istom nivou. Izdvajanja su povećana i za ishranu krava muzara. Koncentrat je sada oko 30 KM, dok je prije početka rata u Ukrajini bio 13 KM.
Edina Opačin, vlasnica farme:
Edina trenutno nema problema sa otkupom mlijeka i on se odvija stabilno, no brojni drugi farmeri u ogromnom su problemu jer otkupljivači uzimaju manje količine nego prije. U isto vrijeme poljoprivredni proizvođači ne znaju kakva će biti ovogodišnja sjetva. U svemu, kažu, otežava ponovno kašnjenje isplate poticaja.
Muhamed Softić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Vogošće
Trenutna situacija u poljoprivredi i odnos prema domaćim proizvođačima oslikava se i kroz statističke podatke. Samo u prošloj godini uvezli smo meso u vrijednosti 131 million eura, pšenice u vrijednosti od 66 miliona eura. Bh. tržište se u najvećoj mjeri opskrbljuje iz uvoza. Sve je to rezultat, smatraju poljoprivrednici, zanemarivanja domaćeg uz pogodovanje uvoznicima hrane.
