Što bi se reklo bacaju se milioni na nove limuzine političarima koji su uglavnom konjskim taljigama stigli do nacionalističkih fotelja, a nema markica da se obezbjedi sigurnost pet metara od palate Skupštine BiH. Zar nije sramota, svjetska bruka da 30 godina poslije rata stoje ovakve table upozorenja oko obrušavanja zgrada, koje dočekuju na Vrbanji, političkom središtu BiH. Gospoda poslanici ta upozorenja ne primjećuju, niti strahuju od maltera, cigli.
Oni na, ko fol, radna mjesta dolaze i odlaze, često, pod rotacijama policijske pratnje. Ali, nije samo taj belaj tik uz najpoznatije republičko zdanje.
Decenijama već sramotno stoji džungla nebrige u Ulici Mustajbega Fadilpašića, epicentru Marijin Dvora, srca Sarajeva. Sve je očitije da se oko tog prostora u ratu uništenih zgrada, koji zahvata i početak Vilsonovog, vode slične mutne igre kao oko nedavno srušenih svjesno zapuštenih ostataka električne centrale u blizini Skenderije.
Mislim da je vrijeme da raja sa velikim oduševljenjem dozna koji se vrli tajkun dočepao najvrijednije lokacije u Šeheru. P.S. Snalažljivi tajkunčić, što se kao i većina lovara obogatio ratnim švercom, mogao bi pride dobiti i ovu ruševnu kuću na broju sedam Mustajbegove ulice. Napuštenu zgradu, koja samo što se nije srušila, a nalazi se tačno preko puta Skupštine, na dva, tri metra udaljenosti. I koja strancu namjerniku odlično ilustruje koliko je BiH stabilna i sigurna država.
Pavle PAVLOVIĆ
