GLOVO OTIŠAO, OSTALO PITANJE: Ko kontroliše tržište dostave u BiH?

Odlazak Glova iz Bosne i Hercegovine otvorio je pitanje koliko je domaće tržište dostave putem aplikacija zaista veliko i održivo. Iako širi sektor raste, institucije nemaju precizne podatke o vrijednosti tržišta, broju platformi, njihovim udjelima niti stvarnom broju dostavljača.

Glovo je 10. augusta 2026. godine završio poslovanje u Bosni i Hercegovini nakon višegodišnjeg prisustva. Kompanija odlazak nije obrazložila gubicima na domaćem tržištu, već globalnom odlukom da investicije usmjeri prema tržištima s većim potencijalom rasta.

Zbog toga samo povlačenje velike međunarodne platforme ne pokazuje da je tržište dostave u Bosni i Hercegovini ekonomski neodrživo.

Podaci koje je Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine dostavila Feni pokazuju da je širi sektor poštanskih i kurirskih djelatnosti posljednjih godina značajno rastao. Međutim, iz tih podataka nije moguće izdvojiti koliko rasta pripada upravo aplikacijama za dostavu hrane i druge robe.

Problem počinje već kod klasifikacije djelatnosti. U važećoj Klasifikaciji djelatnosti BiH 2010 ne postoji posebna šifra za dostavu putem digitalnih platformi.

Takve kompanije mogu biti registrirane, između ostalog, pod šifrom 53.20, koja obuhvata ostale poštanske i kurirske usluge. To praktično znači da platformska dostava statistički ostaje pomiješana s mnogo širim sektorom.

Infografika: Slobodna Bosna

Milioni prometa, bez jasne slike

Broj preduzeća i poduzetnika u oblasti H53 – poštanske i kurirske djelatnosti – povećan je sa 17 u 2020. na 32 u 2024. godini, što predstavlja rast od približno 88 posto.

U istom periodu broj zaposlenih povećan je sa 6.772 na 8.106, dok je promet porastao sa 230,4 miliona na 386,4 miliona KM.

Međutim, tih 386,4 miliona KM nije vrijednost tržišta aplikacija poput Glova ili domaće Korpe. Riječ je o prometu cijelog šireg poštanskog i kurirskog sektora.

Zbog toga trenutno ne postoji službeni podatak koji bi pokazao koliko novca godišnje generira samo dostava putem aplikacija u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Sličan problem ima i Porezna uprava FBiH.

Iz ove institucije za Fenu su objasnili da se kompanije koje posluju putem aplikacija ne mogu jednostavno izdvojiti kao zasebna kategorija jer dostava može biti dio poslovanja subjekata registriranih za trgovinu, ugostiteljstvo, informatičke ili druge djelatnosti.

Porezna uprava je ipak izdvojila podatke za četiri konkretna porezna obveznika koja su obavljala ili još obavljaju ovu vrstu djelatnosti.

Na kraju juna 2022. godine imali su ukupno 111 zaposlenih, godinu kasnije 74, tokom 2024. njih 120, u 2025. godini 146, a krajem juna 2026. ukupno 114 zaposlenih.

Ni ove brojke, međutim, ne otkrivaju stvarni broj dostavljača.

"Dostavljači mogu biti prijavljeni neposredno kod kompanije koja organizira dostavu, ali i kod partnerskih ili posredničkih firmi, pri čemu se upravo angažman preko posrednika u praksi pokazao kao češći model", naveli su iz Porezne uprave FBiH za Fenu.

To znači da radnici koji dostavljaju za jednu aplikaciju mogu formalno biti zaposleni kod više drugih pravnih subjekata.

Kontrole Porezne uprave u ovom sektoru otkrivale su i nepravilnosti. Među njima su bili neprijavljeni radnici, neobračunavanje i neplaćanje poreza i doprinosa te neevidentiranje ostvarenog prometa, navodi se u podacima dostavljenim Feni.

Ni Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine nema podatke iz kojih bi bilo moguće precizno izračunati tržišne udjele Glova, Korpe i drugih učesnika.

Odlazak Glova smanjio je broj velikih konkurenata, ali bez poznatih tržišnih udjela nije moguće utvrditi koliko je time povećana koncentracija tržišta.

Konkurencijsko vijeće upozorava i na moguće probleme karakteristične za digitalne platforme, među kojima su ekskluzivni ugovori, klauzule o paritetu cijena, netransparentne provizije i eventualno favoriziranje pojedinih ponuđača unutar aplikacija.

Dostavljači u pravnoj sivoj zoni

Posebno pitanje predstavlja radnopravni status ljudi koji svakodnevno dostavljaju hranu i drugu robu.

Profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Jasminka Gradaščević-Sijerčić kazala je za Fenu da zakoni o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine, entitetu RS i Brčko distriktu ne prepoznaju posebnu kategoriju platformskog radnika.

"Govorimo o potpunoj pasivnosti zakonodavstva u tom pogledu", ocijenila je Gradaščević-Sijerčić.

Dostavljači su u praksi često angažirani preko posredničkih kompanija ili takozvanih agregatora. Postoje i modeli privremenih i povremenih poslova, ugovora o djelu ili samostalnih obrta.

Problem nastaje kada takav odnos ne pruža prava koja proizlaze iz klasičnog zaposlenja – od doprinosa i zdravstvenog i penzijskog osiguranja do bolovanja, godišnjeg odmora i ograničenog radnog vremena.

"Njihov status apsolutno je u nekoj sivo-crnoj zoni", upozorila je Gradaščević-Sijerčić.

Dodatna pravna dilema pojavljuje se kada se platforma formalno ne smatra poslodavcem, ali aplikacija u praksi raspoređuje narudžbe, određuje ili preporučuje rute, prati izvršenje posla i utječe na način ostvarivanja zarade.

U takvim situacijama moglo bi se postaviti pitanje postoji li faktički ili prikriveni radni odnos, ali Gradaščević-Sijerčić upozorava da radniku može biti veoma teško dokazati nivo kontrole koji platforma nad njim stvarno ostvaruje.

Upravo se tim problemom bavi nova Direktiva Evropske unije 2024/2831 o poboljšanju uvjeta rada putem digitalnih platformi. Ona propisuje da, kada činjenice ukazuju na usmjeravanje i kontrolu radnika, može postojati oboriva pravna pretpostavka radnog odnosa.

Direktiva se bavi i algoritamskim upravljanjem radnicima, uključujući automatizirane sisteme koji raspoređuju zadatke, određuju raspored, procjenjuju rad ili utječu na druge odluke o radniku.

Države članice EU imaju rok do 2. decembra 2026. godine da potrebna pravila prenesu u svoja zakonodavstva.

U Federaciji Bosne i Hercegovine propisi o digitalnoj trgovini također su u procesu promjena. Vlada FBiH je 16. jula utvrdila Nacrt zakona o elektronskoj trgovini, koji bi trebao preciznije definirati prava, obaveze i odgovornosti učesnika na digitalnom tržištu.

Istovremeno je Prijedlog zakona o zaštiti potrošača upućen u parlamentarnu proceduru po hitnom postupku.

Novi zakon o elektronskoj trgovini još nije usvojen, pa njegova predložena rješenja ne predstavljaju važeće pravo dok ne završe zakonodavnu proceduru.

Odlazak Glova tako je osvijetlio mnogo širi problem od sudbine jedne aplikacije: tržište očigledno postoji i dio šireg sektora snažno raste, ali institucije još nemaju pouzdan odgovor na osnovna pitanja – koliko ono vrijedi, ko ga kontroliše i koliko ljudi od njega zaista živi.