Generacija Z sve više sportsko klađenje vidi kao oblik ulaganja

Ako je loša vijest da si pripadnici generacije Z ne mogu priuštiti kupnju kuće sve do srednjih godina – što, iskreno, i nije neka stvarno loša vijest, ali dobro – onda je dobra vijest da barem svoj novac ulažu u imovinu s visokim prinosima. Ili smo barem tako mislili. Sada saznajemo da možda i nisu baš dobri ulagači, ili uopće nisu ulagači: Prema novom istraživanju, više od polovice preusmjerilo je sredstva u sportsko klađenje, koje jedna četvrtina smatra dijelom svoje dugoročne investicijske strategije.

Sve to nam nameće pitanje: Kako su u tome toliko pogriješili?

Istraživanje tvrtke za osobne financije Betterment obuhvatilo je 1000 postojećih ulagača ravnomjerno podijeljenih između baby boomera, milenijalaca, generacije X i generacije Z. Pokazalo je da je za generaciju Z dvostruko vjerojatnije od prosječnog ulagača i da koristi novac namijenjen ulaganju za klađenje i da klađenje vidi kao dio opće financijske strategije.

Njihov je stav vjerojatno posljedica kombinacije čimbenika, uključujući nedostatak financijske pismenosti i uobičajenu mladenačku neupućenost. No dio se može objasniti i jedinstvenim uvjetima u trenutnom gospodarstvu. Snažno tržište bikova (bull market) može iskriviti percepciju o tome što je rizično te stvoriti dojam da je uspjeh slučajan. A dio bi se mogao svesti i na to da je generacija Z jednostavno loša u preuzimanju rizika.

Otkako je Vrhovni sud 2018. godine u biti legalizirao sportske kladionice na razini saveznih država, taj je posao procvjetao – uz pomoć tehnologije koja omogućuje klađenje preko telefona, čak i tijekom utakmice. Došlo je i do pojave rizične imovine na tržištima, gdje telefoni također omogućuju špekulacije. Ti su razvoji zamaglili razliku između klađenja i ulaganja.

Razlika se svodi na dvije značajke. Prvo, ulaganje može imati pozitivan zbroj (positive sum). Ako ulažete u indeksni fond, posjedujete dio gospodarstva; kako cijene imovine rastu, tako raste i vaše bogatstvo. Javne informacije brzo se ugrađuju u cijene, tako da ne postoji informacijska prednost. Klađenje je, nasuprot tome, nulti zbroj (zero sum) – ako vi pobijedite, netko drugi gubi. Pobjednici također obično imaju dublje džepove i možda informacijsku prednost. Možda ćete ponekad pobijediti, ali gotovo je nemoguće dosljedno zarađivati novac.

Drugo, ulaganje ima koristi za šire gospodarstvo. Vaša investicija financira radna mjesta, istraživanje i razvoj, a sve to pokreće rast gospodarstva i čini sve bogatijima. Čak i ako prodajete dionice na kratko (shorting), doprinosite otkrivanju poštene cijene, što pomaže tržištima da rastu i čini više kapitala dostupnim. Klađenje, ako išta, ima negativne eksternalije.

Ipak, iako priznajem da su ovo zbunjujuća vremena, pitanje i dalje ostaje: Kako toliko ljudi može u tome toliko pogriješiti?

Dio odgovora leži u tome da je tako bilo odvajkada. Svaka se generacija upeca na nešto što na kraju propadne. Mladi muškarci posebno su programirani za preuzimanje velikih rizika. Da, na neki je način ovaj put drugačije, uglavnom zato što je sportsko klađenje postalo dio mainstream kulture.

Drugi razlog može biti promijenjen odnos prema riziku i frustracija širim gospodarstvom. Kako objašnjavam u svojoj novoj knjizi, više je mladih odraslo zaštićenije od zdravog, normalnog preuzimanja rizika u djetinjstvu i tinejdžerskim godinama. To su ključne godine u kojima mlad mozak uči kako razlikovati dobre rizike od loših. Oni koji propuste tu fazu razvoja mogu na kraju postati i neskloniji riziku i ranjiviji na rizik: Kada ipak preuzmu rizik, preuzimaju onaj za koji je vjerojatnije da će loše završiti.

To može doprinositi osjećaju financijskog nihilizma koji je čest među generacijom Z. Za sada je klađenje popularnije među mladim muškarcima. Oni preuzimaju manje rizika u nekim područjima – poput pozivanja žene na spoj ili preseljenja na drugi kraj zemlje radi novog posla – ali više u drugima. Svoju potrebu za preuzimanjem rizika možda zadovoljavaju kroz sportske kladionice ili meme dionice.

Ovakav stav može poticati i gospodarsko okruženje u kojem se čini da je uspjeh slučajan. Čini se da se ljudi bogate više srećom nego talentom ili napornim radom, što je dojam koji potiču svo to bogatstvo Silicijske doline i svi ti influenceri s Instagrama koji tvrde da lete privatnim avionima. Te impresije nisu sasvim točne; puno rada ulazi u te startupe i objave. No ta bogatstva izgledaju veća i čine se još slučajnijima tijekom konjunkture kada se okolo valja puno kapitala. Ako se gospodarski uspjeh čini slučajnijim, indeksni fond izgleda kao igra za naivčine, pogotovo kada se možete kladiti na Svjetsko prvenstvo.

Pa kako će ovo završiti? Mnogi od ovih kladioničara izgubit će novac. Ako ne izgube jako puno, to možda neće biti katastrofa. Možda čak i nauče više o ulaganju i prirodi rizika. Ali za veće kladioničare, cijena bi mogla biti katastrofalna. Što dulje financijski uvjeti ostanu labavi, to bi šteta mogla biti gora.

Šanse su da će se neki od ovih obrazaca promijeniti kako mlađi kladioničari budu sazrijevali i doživjeli nepovoljan tržišni događaj. Loše tržište dionica možda nije u korelaciji s nogometnom utakmicom, ali donosi strože financijske uvjete i gubitak posla, što klađenje čini skupljim. Tržišta medvjeda (bear markets) sklonija su pogoditi ulagače s rizičnim pozicijama puno jače nego pasivne ulagače. Tržišta medvjeda ujedno su i trenutak kada je većina nas naučila surovu istinu o riziku i nagradi. Kladioničari iz generacije Z mogli bi tu lekciju naučiti na teži način od prethodnih generacija.