Glavni odbor SDS prije nekoliko dana donio je odluku da Branko Blanuša bude kandidat te stranke za predsjednika Republike Srpske, te da ta stranka na izbore izlazi samostalno i sa svojim izbornim listama.
Međutim, samo nekoliko časova ranije na sjednici Predsjedništva SDS donijeta je potpuno suprotna odluka, odnosno da lider Pokreta Sigurna Srpska (PSS), Draško Stanivuković, bude opozicije za predsjednika Srpske, dok bi SDS, kao najveća opoziciona partija u Republici Srpskoj, trebalo da uđe u proces fuzije sa Stanivukovićevim pokretom.
Inače, vrijedi podsjetiti da su za manje od godinu dana, otkako je formiran PSS, tom pokretu pristupile brojne političke stranke i organizacije.
Uz PDP, kao matičnu stranku Draška Stanivukovića, dio PSS postali su Nezavisni pokret „Svojim putem“ bivšeg gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića, zatim ljudi okupljeni oko načelnika Pala i bivšeg visokog funkcionera Demos, Dejana Kojića, Srpska napredna stranka RS–FBiH, Demokratski centar Republike Srpske, Srpska radikalna stranka, Građanski pokret „Bileća ispred svega“, kao i brojni drugi politički subjekti.
Da li je „ukrupnjavanje“ opozicije, kao i cijele političke scene u Srpskoj dobitna kombinacija za stabilizaciju ovdašnjih prilika i da li bi za opoziciju, možda, bilo bolje da je SDS ušao u proces fuzije sa PSS pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce domaće političke pozornice.
Komunikolog Mladen Bubonjić za Srpskainfo ističe da bi to pitanje mogli da percipiramo iz „idealtipskog i teorijskog ugla“ ili onoga što je, kako kaže, praktična situacija kod nas.
– Generalno gledano, ukrupnjavanje opozicije u kontekstu da se porazi aktuelna vlast je dobro. Međutim, više puta se pokazalo kao istinito da čak i po osvajanju vlasti, ukoliko postoje dijametralno suprotni politički, ideološki i programski pogledi, ukrupnjavanje opozicije nije dobro za društveno-političku stabilnost – tvrdi Bubonjić.
On podsjeća na situaciju u Srbiji početkom ovog vijeka, kada je DOS, kao „velika opozicija“, sastavljena iz različitog ideološkog i političkog spektra, uspjela da pobijedi Slobodana Miloševića.
– Poslije toga su se zavadili i podijelili oko vlasti i interesa, ali i oko percepcije prošlosti i budućnosti. Nije nužno da ukrupnjavanje opozicije bude dobro, osim u slučaju da se osvoji vlast i poslije toga postigne neki zajednički pogled i kompromis kako bi se nastavilo funkcionisati na optimalan način – smatra Bubonjić.
Što se tiče aktuelnih odnosa u opoziciji u Srpskoj, on ocjenjuje da je prilično jasno kako je Draško Stanivuković „prvi pik Beograda“ koji je, prema njegovim riječima, sve nade položio u njega.
– Već dvije ili tri decenije poznato je da Beogradu nije toliko bitno ko je na vlasti u Republici Srpskoj, već je važna saradnja vlasti u Banjaluci sa vlastima u Srbiji. Nakon reizbora za gradonačelnika 2024. postalo je jasno da Stanivukoviću nije dovoljno da bude samo gradonačelnik Banjaluke, nego da cilja na nešto više – tvrdi Bubonjić.
Između ostalog, on ističe da opoziciji u Srpskoj nije dovoljno samo to da se „ukrupnjava“.
– Ukrupnjavanje opozicije moglo bi da bude dobro samo za Stanivukovića, jer bi tako mogao da generiše određeni broj glasova iz opozicije. Ako bi došlo do ukrupnjavanja opozicije Stanivuković bi od toga sigurno imao korist – tvrdi Bubonjić.
S druge strane, sociolog i univerzitetski profesor, Drago Vuković, za Srpskainfo napominje da najrazvijenije demokratije ne podrazumijevaju mnogo političkih stranaka. Između ostalog, on ističe kao „nevjerovatan paradoks“ to koliko ima političkih stranaka u Republici Srpskoj i BiH.
– To su, prije svega, male interesne grupe koje imaju razlog zašto formiraju te male stranke. Njihov cilj je da osvoje neki mali kolač vlasti na lokalnom ili republičkom nivou, pa da se zbog toga „prikače“ na budžet – kaže Vuković za Srpskainfo.
Usitnjavanje političke scene je, kako tvrdi, loša stvar za politiku.
– To je nešto što u podijeljenim društvima, kao što su Srpska i BiH, donosi veliki broj stranaka, a to samo još više doprinosi toj podijeljenosti. To su stranke bez programa i ideologije – ističe Vuković.
Razvijene demokratije, dodaje on, podrazumijevaju dvije grupe političkih partija.
– Jedna ili dvije partije su na vlasti, a jedna ili dvije partije nalaze se u opoziciji. Demokratija podrazumijeva da se nakon određenog mandata te dvije političke opcije smjenjuju. Ukrupnjavanje političke scene kod nas bi bilo dobro, ali ne vidim da je Stanivukovićev pokret doveo do nekog ukrupnjavanja. Po mom mišljenju, taj pokret je više doveo do raskola u PDP. Imate PDP, koji je najvećim dijelom prišao Stanivukovićevom pokretu, ali imate i Igora Crnatka koji je osnovao neki novi PDP. Osim toga, ne znam koga Stanivuković ima u novom pokretu od ozbiljnih političkih subjekata? Tu je pokret Igora Radojičića, koji je praktično politički mrtav. Tu imate i Dejana Kojića sa Pala, koji nema svoju partiju i više nije u Demos – ističe Vuković.
Što se tiče nekih drugih „ukrupnjavanja“, on smatra da bi koalicija SDS i PSS, potencijalno, mogla da bude ozbiljna priča.
– Još prije desetak godina govorio sam da bi za ozdravljenje političke scene u Republici Srpskoj najbolja koalicija bila ona između SDS i SNSD, jer bi tom koalicijom svi trabanti i politički paraziti ostali bez funkcija – zaključuje Vuković.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.
