Kada bi postojala vremenska mašina, da li biste radije otputovali hiljadu godina u budućnost ili se vratili u prošlost i promijenili neku odluku? Upravo takva pitanja već decenijama zaokupljaju naučnike, a novo istraživanje nudi zanimljiv odgovor.
Prema pisanju Euronewsa, Džang je pokazao da u širokoj klasi teorijskih modela svemira nije moguće putovati u sopstvenu prošlost, iako postoje posebni uslovi pod kojima bi takvo putovanje matematički moglo biti dopušteno.
Njegov rad još nije prošao stručnu recenziju, pa se zaključci zasad odnose na teorijska razmatranja, a ne na dokaz da je moguće napraviti vremensku mašinu.
Džangovo objašnjenje zasniva se na načinu na koji se svjetlost kreće kroz prostor i vrijeme.
Zamislite da je prostor-vrijeme podijeljeno na slojeve, poput stepenica. Svjetlost može da se kreće duž tih slojeva, dok sve što putuje sporije od nje mora da prelazi s jednog sloja na drugi u istom vremenskom smjeru.
To je kao penjanje uz stepenište na kojem je moguće ići samo nagore, ali ne i vratiti se na prethodni stepenik.
U takvim uslovima putnik ne može da se vrati u trenutak iz kojeg je krenuo.
Fizičari mogućnost povratka u sopstvenu prošlost opisuju pojmom "zatvorene vremenske krive". Riječ je o putanjama kroz prostor-vrijeme koje bi omogućile da se neko, krećući se neprekidno naprijed prema sopstvenom satu, na kraju vrati na početnu tačku u prostoru i vremenu.
Ajnštajnove jednačine opšte teorije relativnosti dopuštaju takve putanje u pojedinim matematičkim modelima, ali to ne znači da ih je moguće ostvariti u stvarnosti.
Džangovo istraživanje ukazuje na dva teorijska izuzetka koja bi mogla da zaobiđu ograničenja njegovog modela.
Prvi je povezan s uvijanjem prostor-vremena.
U blizini rotirajućih crnih rupa gravitacija može toliko snažno da utiče na prostor i vrijeme da se u određenim matematičkim rješenjima pojavljuju zatvorene vremenske putanje.
Prema takvom scenariju, putnik bi mogao da se kreće naprijed prema sopstvenom satu, a da se ipak vrati u trenutak iz kojeg je krenuo.
Još 1968. godine fizičar Brendon Karter pokazao je da takve putanje postoje u matematičkom opisu unutrašnjosti rotirajućih crnih rupa.
Ipak, Džang upozorava da samo uvijanje prostor-vremena nije dovoljno da bi se stvorila vremenska petlja.