Bosna i Hercegovina već godinama gubi radno sposobno stanovništvo, a odlazak ljudi koji čine okosnicu domaće radne snage postaje jedan od najozbiljnijih demografskih i ekonomskih problema s kojima se zemlja suočava.
Ne odlaze samo mladi, zemlju napuštaju radnici različitih profila, od zanatlija i građevinskih radnika do medicinskog osoblja, inženjera i drugih stručnjaka.
Takav trend ostavlja posljedice koje se sve više osjećaju na tržištu rada, ali i u ukupnoj demografskoj slici BiH. Manji broj radno sposobnih ljudi znači veći pritisak na one koji ostaju, nedostatak radne snage u pojedinim sektorima, ali i dodatno ubrzavanje procesa starenja stanovništva i smanjenja broja stanovnika.
Koliko ljudi zaista godišnje napusti BiH, ko su ljudi koji odlaze i može li država dugoročno funkcionirati ukoliko se ovaj trend nastavi? O tome, ali i o mogućnostima da se dio iseljenog stanovništva jednog dana vrati, razgovarali smo s demografskim analitičarem Adnanom Ferhatbegovićem.
Razmjere problema
Odlazak radno sposobnog stanovništva sve više se nameće kao jedno od ključnih pitanja za budućnost BiH. Ferhatbegović upozorava da posljedice već nisu samo demografske, već direktno pogađaju ekonomsku i društvenu stabilnost zemlje. Problem dodatno usložnjava činjenica da BiH nema precizne podatke o broju ljudi koji svake godine napuštaju zemlju.
- Odlazak radno sposobnog stanovništva predstavlja direktnu prijetnju funkcionalnosti i ekonomskoj stabilnosti zemlje. Iako ne postoje pouzdani podaci, broj stanovnika u BiH je sasvim sigurno ispod 2,8 miliona, što znači da je zemlja od prijeratnog perioda izgubila više od trećine populacije. Nemamo potpunu i preciznu statističku sliku na godišnjem nivou jer novi popis stanovništva nije urađen još od 2013. godine, a evidencije vanjskih migracija se ne vode sistemski na jednom mjestu. Ipak, prema procjenama međunarodnih organizacija i domaćih demografa, BiH godišnje napusti između 25.000 i 35.000 radno sposobnih ljudi - navodi Ferhatbegović za "Avaz".
Ne odlaze samo mladi
Posebno zabrinjava struktura stanovništva koje napušta BiH. Ne odlaze samo mladi, već i kvalifikovani radnici, medicinski kadar, zanatlije i visokoobrazovani stručnjaci.
- Najviše odlaze radno sposobno stanovništvo i mladi od 20 do 40 godina koji žele dugoročnu stabilnost, kvalifikovane zanatlije i radnici tehničkih struka, poput građevinara, električara, mehatroničara i vozača, ali i medicinski radnici – ljekari i medicinski tehničari svih profila. Odlaze i visokoobrazovani kadrovi, među kojima su IT stručnjaci, inženjeri i naučni radnici. Struktura iseljavanja pokazuje prelazak sa nekadašnjih "privremenih radnika" na odlazak čitavih porodica. To znači da BiH gubi obučenu radnu snagu čije je obrazovanje sama finansirala, dok privreda ostaje bez nosilaca razvoja - dodaje Ferhatbegović.
Stanovništvo stari
Odlazak radno sposobnog stanovništva ne utiče samo na tržište rada. Poseban problem predstavlja činjenica da iz zemlje odlazi upravo najvitalniji dio populacije, čime se dodatno ubrzava proces starenja stanovništva.
- Rekao bih da je starosna struktura stanovništva daleko najvažniji parametar kada govorimo o demografiji. Odlazak najvitalnijeg dijela društva drastično ubrzava starenje populacije. Podsjetit ću da je zemlja imala prosječnu starost od 31 godine na popisu 1991., da bi na popisu 2013. godine prosječna starost stanovništva iznosila oko 40 godina. S obzirom na ogroman broj iseljenih nakon popisa 2013. godine, prosječna starost stanovništva u BiH je vjerovatno značajno preko 45 godina. Procjene pokazuju da bi do 2050. godine oko 40 posto stanovništva u BiH mogle činiti osobe starije od 65 godina, dok bi se udio radno sposobnog stanovništva praktično prepolovio - ističe Ferhatbegović.
Pritisak na sistem
Sve izraženiji nedostatak radnika već se osjeti u brojnim sektorima. Istovremeno, odlazak zaposlenih direktno utiče na održivost sistema koji zavise od uplata doprinosa.
- BiH ne može dugoročno funkcionisati po trenutnom socio-ekonomskom modelu uz kontinuiran pad rođenih i iseljavanje radnika. Najteže posljedice uključuju kolaps penzionog i zdravstvenog sistema, jer je sve manje uplatilaca doprinosa u odnosu na broj penzionera i korisnika zdravstvenih usluga. Tu je i deficit radne snage i pad privrede, jer nedostatak radnika dovodi do gašenja privrednih subjekata, pada investicija i usporavanja privrednog rasta. Istovremeno, zemlja ubrzano prelazi iz faze izvoznika radnika u fazu uvoza radne snage iz azijskih i afričkih zemalja za niskoakumulativne sektore - upozorava Ferhatbegović.
Gubitak generacija
Odlazak radnika ima posljedice i na natalitet. Kada iz zemlje odlaze ljudi u reproduktivnoj dobi, BiH ne gubi samo postojeću radnu snagu nego i potencijalne buduće generacije.
- Odlazak mladih ljudi direktno obara stopu nataliteta. Kada zemlju napusti generacija od 20 do 30 godina, BiH ne gubi samo njih kao radnike, već trajno gubi i njihovo potomstvo. Broj živorođene djece godišnje spao je na oko 25.000 (poređenja radi, 1990. godine taj broj je iznosio 67.000). Odlaskom potencijalnih roditelja stvara se zatvoreni krug u kojem svaka naredna generacija starta sa znatno manjom bazom stanovništva - zaključuje Ferhatbegović za „Avaz“.
