Februar pun praznika: tri velike pravoslavne slave u 2026. godini
Iako je februar najkraći mjesec u godini, on zauzima posebno mjesto u narodnom i vjerskom kalendaru, jer je ispunjen praznicima uz koje se vežu snažna vjerovanja, običaji i predanja.
Pravoslavni vjernici u februaru 2026. godine obilježavaju tri krsne slave – Svetog mučenika Trifuna, Sretenje Gospodnje i Prepodobnog Avksentija.
Sveti mučenik Trifun u pravoslavnoj tradiciji poštuje se kao velikomučenik koji je postradao za hrišćansku vjeru, ali i kao zaštitnik bračne ljubavi, vjernosti i čestitog života. U crkvenom učenju ističe se da je bračna ljubav blagoslovena od Boga, a bračni zavjet neraskidiv, što potvrđuju životi i stradanja Hristovih mučenika, među kojima je i Sveti Trifun.
Ovu slavu posebno obilježavaju vinogradari, mehandžije i pojedini esnafi. Toga dana vinogradari izlaze u vinograde, orezuju bar jedan čokot loze i zalivaju ga vinom, vjerujući da će godina biti rodna i berićetna.
U narodu se vjeruje da, ako na Svetog Trifuna padne kiša, godina će biti plodna i rodna, a po narodnom tumačenju upravo ovim danom „dolazi proljeće“, budi se priroda i jača ljubav među ljudima. U pojedinim selima Šumadije Sveti Trifun se slavi i kao zavjetni dan, jer se vjeruje da štiti naselja od grada i poplava.
Sretenje Gospodnje spada u velike hrišćanske praznike i obilježava se u znak sjećanja na događaj kada je Presveta Bogorodica, četrdeset dana nakon rođenja Isusa Hrista, donijela Mladenca u jerusalimski hram.
Prema crkvenom predanju, u hramu su Bogorodicu i Hrista dočekali starac Simeon Bogoprimac i proročica Ana. Vođen Božjom promišlju, Simeon je u djetetu prepoznao Spasitelja i izgovorio riječi koje su postale dio hrišćanske molitve i liturgije: „Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode…“
U narodnoj tradiciji, Sretenje se smatra susretom zime i proljeća. Prema starim vjerovanjima, ako tog dana pada snijeg ili kiša, vjeruje se da zima odlazi, dok sunčano vrijeme nagovještava da će hladni dani još potrajati. Poseban običaj je paljenje i osveštavanje svijeća, koje se potom čuvaju u domu i pale u trenucima bolesti, straha ili nevolje, jer se vjeruje da njihov plamen donosi utjehu i iscjeljenje.
Prepodobni Avksentije bio je hrišćanski svetitelj iz V vijeka. U mladosti je živio u Carigradu kao veoma imućan vlastelin u vrijeme cara Teodosija Mlađeg, ali je kasnije odbacio bogatstvo, zamonašio se i napustio svjetovni život.
Tražeći molitvu i tišinu, Avksentije se povukao na goru u blizini Halkidona, koja je kasnije ponijela njegovo ime – Avksentijeva gora. Ipak, ni tamo nije ostao nepoznat, jer se pročuo kao veliki čudotvorac i iscjelitelj, pa je narod dolazio po utjehu i pomoć.
Prepodobni Avksentije upokojio se u dubokoj starosti 470. godine. Zbog njegovog života u molitvi i težnje ka samoći, u narodu se vjeruje da na ovaj praznik treba izbjegavati skitanje, a dan provesti mirno, kod kuće i sa porodicom. Vjernici tada odlaze u crkvu, pale svijeću i čitaju molitvu Prepodobnom Avksentiju, vjerujući da će iskrena želja izrečena toga dana biti uslišena.