Faruk Đozić nakon smjene u Srebrenici: "Moja dužnost bila je usprotiviti se veličanju Mladića"

Do smjene je došlo nakon što je Općinska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica, na čijem je čelu notorni negator genocida Branimir Kojić, uputila zvanični zahtjev predsjedniku SO Srebrenica Almiru Dudiću i načelniku općine Milošu Vučiću.

Povodom današnje odluke o smjeni, Đozić je uputio otvoreno pismo u kojem je obrazložio motive svog postupka i ukazao na društveni kontekst u kojem Srebrenica živi.

Đozić je podsjetio da živimo u postkonfliktnom društvu opterećenom dubokim podjelama koje se moraju rješavati otvorenim i iskrenim dijalogom, ali je potcrtao da određene činjenice nisu stvar debate, već pravosudno utvrđene istine.

"Činjenica je, pravosudno dokazana i presuđena, da je u ovom gradu u julu 1995. godine počinjen genocid nad Bošnjacima u tadašnjoj 'Sigurnoj zoni UN-a'. Kao posljedica tog genocida, u Srebrenici danas, zajedno sa ostalim građanima, žive i preživjele žrtve", naveo je Đozić.

Ukazao je na sve intenzivnije javno veličanje presuđenih ratnih zločinaca u javnom prostoru, kao i na narativ u kojem se genocid naziva "mitom" ili "lažnim genocidom".

Podsjetio je da takvo negiranje i ismijavanje žrtava predstavlja direktno kršenje Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

Kao preživjela žrtva kojoj je u genocidu ubijeno 27 članova porodice, Đozić ističe da je imao moralnu, ljudsku i građansku obavezu da se usprotiviti veličanju arhitekata stradanja.

"Nisam to učinio s namjerom da vrijeđam bilo čiji kolektivni identitet, što se iz mojih riječi ne može ni izvući. Uostalom, mojih 15 godina života, rada i suživota u Srebrenici bez ijednog jedinog međunacionalnog incidenta govore više od bilo kakvih optužbi na moj račun. Moja reakcija bila je isključivo na lik i djelo presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i odgovor na javno veličanje zla", pojasnio je.

Naglasio je da je takva reakcija bila nužna kako bi se spriječilo stvaranje klime u kojoj bi se genocidna ideologija mogla ponoviti.

"Kada se izvršioci najtežih zločina u javnosti glorifikuju kao nacionalni heroji, oni postaju opasan uzor novim generacijama. Šalje se poruka da se ubijanjem komšija druge vjere ili nacije postaje heroj. Dodamo li tome i destruktivne sadržaje u obrazovanju i kulturi, poput stihova iz lektira koji slave rušenje džamija i šire mržnju, uz javno i medijsko portretiranje presuđenih ratnih zločinaca kao idola, svjesno se stvara temelj za nova stradanja", upozorio je Đozić.

Pozivajući se na riječi nobelovca i preživjelog žrtve Holokausta Elieja Wiesela o tome kako su počinioce zločina dehumanizovala sopstvena djela, Đozić je istakao da i danas smatra da zločin genocida ne izvršavaju ljudi, već neljudi.

Na kraju svog obraćanja povodom smjene, Đozić je uputio pitanje javnosti i donosiocima odluka.

"Prepuštam Vašoj ljudskoj i moralnoj savjesti da ocijenite apsurd ove situacije: Da li je pravosnažno presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić nanio veću uvredu meni, ubivši mi 27 rođaka i hiljade sunarodnika, ili sam ja nanio uvredu njemu, tako što sam ga u objavi na Facebooku nazvao pogrdnim imenom?", zaključio je Đozić.