Većina sorti kupusa može se kiseliti. Ipak, uobičajeni zeleni, okrugli kupus najčešće se koristi za pripremu kiselog kupusa i dat će najbolji okus na kraju procesa.
Zeleni kupus, koji se ponekad naziva i bijeli kupus, ima široke listove blijedozelene boje, lijepu teksturu i zadržava većinu hrskavosti tokom procesa kiseljenja. Ova vrsta kupusa vrlo brzo fermentira, pa može pomoći i u procjeni procesa kiseljenja kod budućih tura.
Crveni kupus za kiseljenje ima kestenjastu ili ljubičastu boju, zbog čega ga neki nazivaju ljubičastim kupusom. Ima zemljaniji i intenzivniji okus u odnosu na zeleni kupus. Crveni kupus ima i visok sadržaj prirodnog vitamina C, što je jedan od razloga zbog kojih ga mnogi vole koristiti za kiseljenje. Prema navodima stručnjaka, sirovi i fermentirani crveni kupus ima visok antioksidativni potencijal u poređenju s drugim sortama kupusa.
Na šta treba paziti pri odabiru kupusa za kiseljenje
Glavica mora biti čvrsta i kompaktna. Birajte glavice koje su guste, čvrste i teške u odnosu na svoju veličinu. To su znakovi svježeg kupusa.
Važni su i okus i miris. Ako je moguće, probajte nekoliko listova sirovog kupusa. Prednost dajte kupusu slatkastog okusa, dok gorke glavice treba izbjegavati.