Britanski The Guardian donosi veoma pohvalan tekst o mladom fudbaleru koji BiH koji je zamijenio sportsko državljanstvo. Ističe se da je Esmir Bajraktarević, rođen i odrastao u Appletonu u saveznoj državi Viskonsin, prošao je tipičan put američkog fudbalskog razvoja. Igrao je za omladinske selekcije SAD-a (U-19 i U-23), bio dio sistema New England Revolutiona i čak debitovao za seniorsku reprezentaciju SAD-a u januaru 2024. godine protiv Slovenije. Također je bio uključen u olimpijski ciklus i pomogao SAD-u da se plasira na Olimpijske igre u Parizu 2024.
Prema pisanju The Guardiana, izgledalo je da će “biti dugoročni dio američkog sistema”, posebno jer su brzi i tehnički krilni igrači uvijek traženi u SAD-u. Ipak, upravo u trenutku kada se očekivalo da postane standardni reprezentativac, Bajraktarević donosi neočekivanu odluku: prelazi da igra za Bosnu i Hercegovinu.
Ta promjena nije bila samo sportska, nego i duboko lična.
Korijeni, rat i identitet koji je presudio odluku
Priča njegove porodice objašnjava tu odluku. Njegovi roditelji su, kako navodi tekst, napustili Bosnu tokom rata nakon raspada Jugoslavije. Najprije su otišli u Švicarsku, a zatim se 2001. godine preselili u SAD kroz program za izbjeglice.
Bajraktarević je u razgovoru za The Blazing Musket opisao porodičnu traumu i povezanost s domovinom:
-Rat je bio jako težak. Moji roditelji su izgubili mnogo članova porodice. Srebrenica je nešto što nikada neću zaboraviti. To je dio mene i mog identiteta.
U istom duhu dodao je i da je “od malena znao da će na kraju igrati za Bosnu i Hercegovinu”. Kao dječak je, prema njegovim riječima, nosio dres Edina Džeke i sanjao da jednog dana zaigra za reprezentaciju koju je gledao kao svoju.
Veliki trenutak
Njegov izbor ubrzo je dobio i sportsko opravdanje. Već 2024. godine debitovao je za Bosnu i Hercegovinu, a ključni trenutak stigao je u kvalifikacijama protiv Italije.
U dramatičnom baražu, nakon crvenog kartona Alesandra Bastonija i izjednačenja Harisa Tabakovića, utakmica je otišla u penal seriju. Bajraktarević je preuzeo odgovornost i izveo četvrti penal, iako nije bio među prvim izvođačima u ranijim mečevima.
Suočen s Džanluidži Donarumom, pogodio je hladnokrvno ispod ruke golmana i donio Bosni I Hercegovini plasman na Svjetsko prvenstvo. Nakon toga je otrčao prema korner zastavici i slavio sa navijačima, u jednom od ključnih trenutaka modernog bosanskog fudbala.
Ironija sudbine
Sada ga čeka situacija koja je rijetka čak i u modernom fudbalu: igrat će protiv Sjedinjenih Američkih Država u nokaut fazi Svjetskog prvenstva.
Bajraktarević je na turniru već odigrao značajnu ulogu, sa 214 minuta u grupnoj fazi i stalnim prisustvom u napadačkoj trećini. Statistika pokazuje njegov utjecaj: među igračima BiH jedan je od vodećih po broju ubačaja u kazneni prostor i dodira u završnoj trećini.
Njegov bivši saigrač iz PSV-a, Serdžino Dest, pred utakmicu je rekao:
-Nismo još pričali o toj utakmici. On je dobar igrač. Izabrao je drugu stranu. Nadam se samo da nećemo požaliti poslije srijede.
Za SAD, on predstavlja izgubljeni talenat. Za Bosnu i Hercegovinu, igrač koji simbolizira dijasporu i emotivnu vezu s domovinom. A za njega samog, to je duel koji zatvara krug – od američkog sistema do utakmice protiv reprezentacije koja ga je razvila.
