Elvisa Muratović za "Avaz": Nisam ja izabrala televiziju, nego je televizija izabrala mene

Elvisa Muratović jedno je od omiljenih lica OBN televizije. Muratović već dugi niz godina uspijeva spajati novinarstvo i TV voditeljstvo sa modelingom kojim se bavi još od malih nogu. Gledatelji je najviše prate kroz emisiju „Stol za 4“ u kojoj, kako kaže, izuzetno uživa te uvijek nauči nešto novo. U razgovoru za „Dnevni avaz“ otkrila je sve detalje iz svog poslovnog svijeta.

Potpuno svoja

Već dugi niz godina bavite se poslom na televiziji. Kako ste odabrali poziciju voditelja i je li bilo teško uspjeti na tom putu?

- Volim reći da ja nisam izabrala televiziju, nego je televizija izabrala mene. U trenutku kada sam dobila prvu ponudu za TV, bavila sam se modelingom, snimala reklame i kampanje, a još kao djevojčica bila sam u školama za modeling i manekenstvo, učestvovala na školskim priredbama, plesovima, glumi i recitacijama.

Modeling i rani javni nastupi bili su odlična baza za sve što radim danas – naučili su me disciplini, radu i odgovornosti prema publici. Dugo sam vagala da li uopće da dođem na televiziju, ali onog trenutka kada sam stala pred kamere, znala sam da je to mjesto na kojem se osjećam svojom. Taj osjećaj pred kamerom od samog početka bio je potpuno prirodan, a imala sam i veliku sreću da odmah dobijem svoju emisiju koja je u programu svakog dana. 

Kako protiče jedan Vaš radni dan?

- Moj dan počinje vrlo rano, prije zore. Prva kafa, šminkanje, put do lokacije koja je često udaljena tri do pet sati. Već to rano ustajanje i put znaju iscrpiti, a tek nas čeka snimanje četiriju emisija u dva dana. Oko osam ujutro smo na setu, postavljamo scenografiju, svjetlo i zvuk, i najkasnije oko devet kreće snimanje. Snimamo dva dana zaredom, po dvije emisije dnevno, pa je ritam jako intenzivan i traži punu koncentraciju.

Moj tim broji svega tri osobe – dvojicu snimatelja i mene – i svako od nas radi maksimalno. Osim što sam voditeljica, zadužena sam za kompletnu organizaciju: biram lokacije, pronalazim učesnike, komuniciram s njima, dogovaram termine, osmišljavam scenarij, izgled scenografije, a uz sve to moram izgledati reprezentativno, osloboditi ljude treme i biti potpuno koncentrisana u svakom trenutku.

Teren uvijek nosi izazove – od vremenskih uslova i gužvi u saobraćaju do neplaniranih situacija – ali upravo to čini ovaj posao dinamičnim i živim. A svako novo snimanje je mali produkcijski uspjeh i stvarno sam ponosna šta sve stignemo uraditi za dva dana.

O kuhinji i ljudima

S obzirom na to da vodite kulinarske emisije, koliko ste novih stvari i tajni naučili iz toga?

- Naučila sam izuzetno mnogo – i o kuhanju i o ljudima. Imali smo priliku kuhati i s profesionalcima i s divnim domaćicama i domaćinima, i od svakog sam ponijela poneku tehniku, trik ili naviku koje nećete naći u klasičnim kuharicama. Kuhanje nije samo stvar recepta, nego, prije svega, emocije. Ako želite osjetiti neki novi “level” u kuhinji, morate se igrati, biti dovoljno hrabri, kreativni i pomalo „ludi“ – tek tada nastaju posebna jela.

Naučila sam i da emisija nije samo ono što gledatelj vidi u montaži. Iza svake epizode stoje putovanja, druženja, razgovori za stolom i posebna energija kada se kamere ugase.

Volim istraživati i nutritivnu stranu hrane, jer vjerujem da tanjir može biti i lijep i pametan izbor – da užitak i briga o zdravlju mogu ići zajedno. Najveće bogatstvo ovog posla je spoznaja da danas u gotovo svakom gradu imam nekoga kome se mogu javiti na kafu. Ta mreža poznanstava, povjerenja i ljudske topline je, za mene, najvrednije što mi je emisija donijela.

Prepoznaju li Vas ljudi na ulici i jeste li nekada imali neku neprijatnu ili smiješnu situaciju?

- Prepoznaju me, i to me je u početku zaista iznenadilo, iako sam bila svjesna dobre gledanosti. Prednost mog formata je što se emituje skoro jedan sat, u vrlo opuštenom, prirodnom tonu, pa gledatelji s vremenom steknu osjećaj kao da se privatno poznajemo.

Danas sam se već navikla da me u Bosni i Hercegovini ljudi zaustavljaju, prilaze, požele nešto lijepo. Ali me i dalje svaki put iznenadi kada me prepoznaju u Srbiji, Crnoj Gori ili Hrvatskoj. Najveće iznenađenje doživjela sam u Tunisu, kada su mi prišli ljudi porijeklom iz BiH, koji žive u inostranstvu, i zamolili me za fotografiju. Taj trenutak, toliko daleko od kuće, a opet „među svojima“, posebno pamtim.

Najčešće mi priđu s osmijehom i kažu da ih je neka emisija ili grad posebno dojmio.

Spoj ženstvenosti i karaktera

- Često me porede sa Sofijom Loren (Sophia), što mi je izuzetno lijep kompliment, jer podrazumijeva spoj ženstvenosti, stava i karaktera – ispričala je Elvisa Muratović.