Ekrani i mentalno zdravlje: Porodični faktori mijenjaju sliku

Studija, objavljena u časopisu Nature Human Behaviour, ukazuje na to da je ta povezanost u pojedinim slučajevima mogla biti precijenjena.

Istraživači naglašavaju da rezultati ne znače da vrijeme provedeno pred ekranima nije važno za mentalno zdravlje. Nalazi pokazuju da je odnos složeniji i da pri njegovom proučavanju treba uzeti u obzir nasljedne osobine i zajedničko porodično okruženje.

Naučnici su pratili više od 21.000 švedskih blizanaca od devete godine, kroz adolescenciju i sve do odraslog doba.

Cilj je bio da ispitaju kako je korištenje ekrana u slobodno vrijeme povezano sa simptomima depresije i anksioznosti tokom odrastanja.

Poređenjem blizanaca iz iste porodice, od kojih je jedan provodio više vremena pred ekranima od drugog, mogli su da istraže koliko na uočenu povezanost utiču zajednički genetski faktori i okruženje.

"Naši rezultati ukazuju na to da je povezanost u nekim slučajevima možda bila precijenjena jer nije bilo moguće u potpunosti uzeti u obzir zajedničke porodične faktore", rekao je Tong Gong, istraživač Odjeljenja za medicinsku epidemiologiju i biostatistiku Instituta Karolinska.

Gong je, zajedno sa višim istraživačem Lu Jiem iz istog odjeljenja, autor zadužen za korespondenciju u vezi sa studijom.

Najjasnija povezanost korištenja ekrana sa problemima mentalnog zdravlja zabilježena je tokom adolescencije i kod interaktivnih aktivnosti, poput igranja video-igara, dopisivanja i pretraživanja interneta.

Kod pasivnih aktivnosti, kao što su gledanje televizije ili video-sadržaja, veze su bile znatno slabije ili nisu uočene.

Petnaestogodišnjaci koji su više od šest sati dnevno provodili u interaktivnim aktivnostima pred ekranima imali su više simptoma depresije ili anksioznosti.

Kod njih je zabilježena i više nego dvostruka vjerovatnoća da im kasnije u životu bude dijagnostikovano neko od tih stanja, u poređenju sa vršnjacima koji su ekrane koristili najviše dva sata dnevno.

Kada su istraživači uporedili blizance unutar iste porodice, većina uočenih veza oslabila je. To je bilo posebno izraženo kod jednojajčanih blizanaca.

"Povezanosti nisu potpuno nestale, ali su postale znatno slabije, što ukazuje na to da i geni i odrastanje imaju važnu ulogu", objasnio je Gong.

Nalazi zato upućuju na mogućnost da porodični faktori doprinose i načinu korištenja ekrana i mentalnom zdravlju mladih. Sama uočena povezanost ne dokazuje da korištenje ekrana uzrokuje depresiju ili anksioznost.

Istraživači izričito upozoravaju da njihovi rezultati ne znače da je vrijeme provedeno pred ekranima nevažno za mentalno zdravlje.

Interaktivne aktivnosti tokom adolescencije i dalje su bile povezane sa povećanim rizikom od kasnijih problema mentalnog zdravlja.

Međutim, kada su u analize uključeni zajednički porodični faktori, povećala se neizvjesnost procjena. To zahtijeva oprez pri tumačenju jačine i prirode uočene veze, navodi news-m.

Podaci o korištenju ekrana zasnovani su na izjavama samih učesnika. Studija ne pokazuje precizno šta su mladi radili na uređajima niti zbog čega su ih koristili.

Podaci su, takođe, prikupljeni prije nego što su društvene mreže i pametni telefoni postali toliko prisutni u svakodnevnom životu mladih kao danas.

Ta ograničenja važna su za razumijevanje rezultata i njihovog odnosa prema savremenim digitalnim navikama.

Naredni korak je detaljnije proučavanje različitih aktivnosti pred ekranima.

Naučnici žele da ispitaju sadržaj koji mladi koriste, njihove motive, problematične obrasce korištenja i aktivnosti koje vrijeme pred ekranima zamjenjuje.

Na taj način nastojaće da bolje razumiju kako se povezanost razlikuje između uzrasnih grupa, kao i između djevojčica i dječaka.

"Buduće preporuke ne bi trebalo da se usredsrijede samo na to koliko vremena djeca i mladi provode pred ekranima", rekla je Ema Frans, viša istraživačica istog odjeljenja i koautorka studije.

"Da bismo mogli dati dobre savjete, moramo razumjeti i šta rade na ekranima, zašto to rade i koji individualni i porodični faktori mogu uticati na njihovo blagostanje."

Studiju su sproveli istraživači Instituta Karolinska u saradnji sa partnerima iz Švedske, Norveške, Danske, Njemačke i Australije.

Istraživanje su prvenstveno finansirale Fondacija Marijane i Markusa Valenberga i Švedska fondacija za mozak.

U tekstu je navedeno i da je koautor Henrik Larson primao istraživačke grantove, honorare i naknade za konsultantske usluge od farmaceutskih kompanija, izvan okvira ove studije.

Informacije objavljene na ovom portalu namijenjene su isključivo za informativne svrhe te ne predstavljaju zamjenu za stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Za sva pitanja u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem obratite se ljekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku.