EHF Thompsona pomnožio s nulom, kako su reagovali Hrvati: "Heroji i pi**e materine, kak' da ne!"

Šveđani su sinoć napisali tekst da se pjesma Marka Perkovića Thompsona "Ako ne znaš šta je bilo" više neće čuti u Švedskoj.

Prema pisanju Aftonbladeta, tokom utakmice protiv Gruzije nekoliko gledatelja je reagoali zbog toga što se s razglasa čula pjesma Thompsona.

"Ova pjesma nije bila uvrštena na originalnu playlistu za utakmicu. Sve pjesme na playlistama za sve dvorane pregledalo je osoblje zaduženo za zabavu i EHF prije Europskog prvenstva.

Na dan utakmice hrvatska delegacija je više puta tražila da se pjesma pusti i zahtjev je svaki put odbijen.

Pjesma je na kraju nažalost puštena i žalosno je da se to dogodilo. Ova pjesma uopšte ne predstavlja vrijednosti koje ovo prvenstvo predstavlja.

Ovaj događaj je interno komuniciran prema osoblju dvorane kako bi se osiguralo da se ne ponovi", bio je komentar EHF-a na sve.

Zanimljive su i reakcije Hrvata na sve ovo koji u komentarima većinom odobravaju potez EHF-a, te su oduševljeni njime.

"Pa nije to Hrvatska koja se sramoti pred svijetom kao zaostala i nesposobna balkanija koja ima nesposobnu vlast (osim možda par lokalnih tipa Pula ili Supetar). To je ipak Europa."

"Prestala sam gledat i nogomet i rukomet od gadosti, tomsoni, politicki dočeci, lazljivci na sudovima i ostala sranja. Heroji i pi**e materine, kak da ne."

"Sasvim normalno u kulturnom svijetu."

"Ne vidim nikakav skandal o nepuštanju pomenute pjesme. Barem su u ostatku Evrope jasne granice između fašizma i demokracije. Zato ništa posebno. Tako će biti u svim antifašističkim državama ove planete, sve dok se zlo ne izkorijeni."

"Fala Bogu već sam mislio da neću gledat nijednu tekmu naših na ovom prvenstvu."

"Što smo sad?? Ajmoo ispred EHF jedan prosvjed!!! Di ste ku, ku?."

Tu je bio i jedan nešto duži komentar jednog Hrvata.

"Mrtvi jako dobro pamte što znači pozdrav „Za dom spremni“. To nije nikakav stari hrvatski pozdrav, niti simbol ponosa. To je znak pod kojim su nevini ljudi mučeni, proganjani i ubijani. Plesati, pjevati ili veseliti se pod tim znakom znači zapravo plesati po grobovima milijuna nevinih širom Europe.

Za takvo ponašanje treba čovjek – empatija, znanje i minimum moralne odgovornosti prema vlastitoj povijesti.

U današnjem društvu, korištenje ustaških simbola i bilo kojih totalitarnih obilježja apsolutno je neprihvatljivo. Takvi simboli ne samo da prizivaju mračne trenutke prošlosti, nego i produbljuju društvene podjele, šire mržnju i onemogućuju zajedništvo. Povijest nas uči da podrška totalitarnim idejama, bez obzira na brojnost, vodi u patnju i raspad zajednice – upravo kao što je ogromna masa ljudi u nacističkoj Njemačkoj podržavala Hitlera, a ta podrška stvorila je najveća zla 20. stoljeća.

Ustaštvo je loše za sve u Hrvatskoj jer uništava društveni sklad, marginalizira manjine, potiče netrpeljivost i briše mogućnost zajedničke budućnosti. Na temeljima mržnje nema perspektive za mlade, nema nade, nema pravog života. Zato i akademska zajednica, političari, gradonačelnici i svi koji oblikuju javni prostor moraju biti svjesni svoje odgovornosti.

Ako se ustaštvo nastavi širiti i glorificirati, Hrvatska se neće kretati prema svijetloj budućnosti, nego prema mračnom labirintu podjela, mržnje i nasilja. Takva ideologija rađa strah, netrpeljivost i nasilje, vraća duh prošlih zločina i prijeti da uništi sve vrijednosti na kojima počiva civilizirano društvo. Mladi odrastaju u atmosferi straha i nesigurnosti, manjine bivaju marginalizirane, a zajedništvo i povjerenje među ljudima se raspada poput stakla pod udarcem mržnje.

Povijest nas uči da kada se ovakve ideje ponovo puste da se šire, posljedice su nesaglediva patnja, razaranje i krvoproliće – i to ne u dalekoj prošlosti, nego pred našim očima.

Na kraju, šutnja nije opcija. Kako je rekao Elie Wiesel: „Tišina je najgora od svih laži.“
Znanje će pobijediti. Dobro će pobijediti. Uvijek."

Ovo su samo neki od komentara naravno, ali jasno je da je velika velića Hrvata zapravo reagovala pozitivno na odluku EHF-a.