EDINA KAMENICA, BH. NOVINARKA I AKTIVISTICA, ZA 'SB': 'Mi razbijamo tišinu i ne damo da istina o ubijanju Palestinaca bude pometena kolonijalnom cionističkom metlom'
Razgovarao: Darko Omeragić
U nedjelju,12. oktobra, grupa građana iz Sarajeva organizuje novi protest s ciljem podrške Palestini. Okupljanje je zakazano u 13 sati kod Spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, a onda se kreće prema Zemaljskom muzeju, pored kojeg će, u Stage parku, biti održan program. U ime učesnika protesta zahtjeve bh. vlastima povodom Palestine će pročitati Adnan Rondić, a na skupu će se, pored ostalog, čuti i poema koju je, ponukan apokaliptičnim prizorima iz Gaze, napisao sarajevski novinar i pisac Edin Krehić.
Od februara 2024. godine, dakle, već 141 sedmicu, grupa Sarajki i Sarajlija se svakog utorka u 19 sati okuplja kod Vječne vatre i čita imena ubijene djece Gaze. Među njima je i poznata bosanskohercegovačka novinarka i aktivistica Edina Kamenica, koja u intervjuu za "Slobodnu Bosnu" govori o dosadašnjim i novim protestima, te o odnosu svijeta i bh. vlasti prema genocidu nad Palestincima.
Skoro tri godine na protestima u Sarajevu tražite pravdu za Palestince i zaustavljanje genocida nad njima. Vjerujete li nakon toliko vremena da će iko ikada biti priveden pravdi zbog ovog strašnog zločina?
"Nisam znala za proteste sve dok me tri mjeseca nakon prvih nije pozvao da im se pridružim naš kolega Azhar Kalamujić, i od tada i ja sam dio tog malog kolektiva u kojem se nalaze novinari, ljekari, stomatolozi, stručnjaci za međunarodno pravo, medicinske sestre, profesori, producenti, studenti, penzioneri, kolektiva kojem ne smeta ni kiša, ni snijeg, ni mrak, ni hladnoća, i koji istrajava u namjeri da genocid u Gazi nazove pravim imenom, ali i njegove ideologe, podstrekače, izvršioce i pomagače.
Na protestima za Palestinu
Neko će reći da je to što radimo utopija, ali mi mislimo da mrtva palestinska djeca čija imena odzvanjaju Titovom i Ferhadijom dok ih mi izgovaramo jesu ona kosmička pravda koja će zločince sustići, kad-tad. Neće im dati mira ta imena kojima mi dajemo glas, i čije likove pokazujemo na transparentima. Mi razbijamo tišinu i ne damo da istina o njihovoj smrti bude pometena kolonijalnom cionističkom metlom, koja bi najradije da ‘očisti’ cijeli pojas Gaze, da ne ostane ni traga od prošloga života, i da se onda može reći da Palestinci tu nikada nisu ni živjeli. Buldožeri Netanyahueve vlasti stoje spremni odavno da završe sa ovom pričom pred licem cijelog svijeta, koji je neoprostivo dugo šutio, a dio još šuti, i sklanja pogled sa onog šta se radi djeci, ženama, civilima općenito..."
UHAPSITI BENJAMINA NETANYAHUA
Na protestima čitate imena ubijene djece Gaze, ali ne "zaboravljate" ni njihove ubice i one koji ih podržavaju u provođenju genocida?
"Naši protesti nisu samo čitanje imena ubijene djece Gaze. Organizovali smo i nekoliko protestnih šetnji, i skupova, zajedno sa nekim udruženjima, a ovaj put to činimo sami, u nadi da će nam se građani Sarajeva pridružiti i podržati naše ciljeve. Protestovali smo i ispred ambasada Poljske i Mađarske u Sarajevu. Ambasadi Poljske smo uručili protestno pismo izražavajući nezadovoljstvo činjenicom da je Benjamin Netanyahu, za kojim je već tada Međunarodni krivični sud raspisao nalog za hapšenje, htio doći u Poljsku na obilježavanje 80. godišnjice holokausta, a Vlada te zemlje mu je to dozvolila. Na kraju, znamo, Netanyahu nije otišao u Poljsku. Nemamo nikakvih iluzija da je tako odlučio zbog našeg protesta, ali smo ipak bili sretni što smo zastupali takav stav, i što je taj stav pobijedio. Netanyahua je jedva dočekao kao gosta Orban, i mi smo, u vrijeme dok ga je on obasipao najvišim počastima, stajali pred ambasadom Mađarske u Sarajevu, mirnim protestom ukazujući na to da Netanyahua treba uhapsiti, svjesni da će makar crtica o tome biti odaslata u Budimpeštu.
Protestovali smo i ispred Holideja, zato što je u njemu taj dan trebalo da počne internacionalni seminar za mlade, a njegov organizator je na listi institucija koje, po standardima međunarodnog humanitarnog prava, jesu pomagači onih koji vrše genocid u Gazi.
Čitanje imena ubijene palestinske djece
No, nije uvijek važno nešto spriječiti, važno je podići svijest o onome šta se dešava, važno je da kroz život ne idemo kao da smo optočeni visokim sivim zidovima od kojih se ništa ne vidi."
Iza vas su brojni protesti, kako su mlađe generacije reagovale na njih, da li su vam se pridružili?
"Zaista nisam brojala sve te naše protestne akcije, (velikim dijelom vođene sa Feminističkim antimilitarističkim kolektivom, od čijih članica je i krenula ideja o čitanju imena ubijene djece), a jedna od njih je bila i dijeljenje letaka s imenima kompanija koje na razne načine sarađuju sa genocidnim režimom u Izraelu. Bila sam oduševljena time da su nam mnogi, pretežno mladi ljudi, rekli kako oni već uveliko izbjegavaju proizvode ovih spornih kompanija.
Zahvaljujući ovom čitanju upoznala sam bolje svoj rodni grad Sarajevo i ljude u njemu, upoznala sam i brojne strance koji su nam se pridruživali, a jedna od njih je bila i Greta Thunberg, kojoj se beskrajno divim i kojoj bi, da se ja pitam, trebalo dodijeliti Nobelovu nagradu za mir. Poklonila sam joj svoj kukičani palestinski cvijet, a ona je skromno uzvratila da ima već jedan, pokazavši na svoja prsa. Insistirala sam da ga uzme za poklon nekom svome prijatelju, i uzela je."
U nedjelju organizujete nove proteste. Po čemu će oni biti drugačiji od dosadašnjih?
"Na protestima u nedjelju mi ćemo se, uz izražavanje poštovanja prema svemu što medicinsko osoblje i medijski radnici Gaze čine za svoj narod, prvenstveno obratiti domaćim vlastima. Mislimo da nije dovoljno samo to što je bh. parlament usvojio rezoluciju o Palestini, sa one poznate tri tačke. Jer, rezolucija je tek mrtvo slovo na papiru, ali ako se BiH pridruži Južnoafričkoj Republici i njenoj podnijetoj tužbi protiv Izraela za zločin genocida protiv Palestine, to je nešto drugo."
PITANJA ZA BH. VLASTI
Koja pitanja ćete postaviti našim vlastima u vezi sa genocidom u Palestini?
"Da li je BiH spremna da uhapsi Netanyahua, i druge optužene za genocid u Gazi, ako bi došli kod nas? O tome se niko iz vlasti nije odredio. Da li je jasan odnos naše vlasti prema kompanijama koje su i komisije UN-a stavile na spisak podržavatelja genocida? Da li mi izvozimo oružje u Izrael? Je li BiH spremna da procesuira bh. državljane koji su po bilo kojoj osnovi učestvovali u genocidu u Gazi? Šta je sa onima koji su bili pripadnici OS Izraela? Zašto se niko od naših u vlasti ne izjašnjava vezano za brojne primjere u svijetu kada se Izrael isključuje iz sportskih, kulturnih, ekonomskih asocijacija? BiH se obavezala na poštivanje međunarodnog prava, a međunarodne konvencije su iznad svakog domaćeg zakona. Koliko se to u stvarnosti poštuje zna svako od vaših čitalaca, pogotovo ako uzmemo u obzir da nikome nije još palo na pamet, ili se nije usudio da o ovome govori u javnom prostoru, s časnim izuzecima."
Edina Kamenica
"Mali" problem je u tome što se vlasti u BiH često ne mogu složiti je li napolju noć ili dan. Da li im je to opravdanje što ne reaguju ni na neke veće probleme? Usput da Vas pitam šta mislite i o umjetnicima koji se do sada nisu nešto iskazali u traženju zaustavljanja Izraela?
"Naravno da je svima jasno da u duboko podijeljenoj državi i društvu kao što je kod nas nema konsenzusa ni oko pitanja koja se tiču prevashodno državljana BiH, ali to ne smije biti opravdanje za predugu i preglasnu šutnju o onome što se dešava u Palestini. Kako se ne zapitati, je li moguće da slobodarski Mostar šuti o Palestini samo zato da se ne bi zamjerio Kabiriju, kao i Banjaluka? Ali, pored tih, političko-ekonomskih lanaca, meni su najstrašniji, najtužniji oni kojima su se naši poznati umjetnici odvojili od najvećeg zla koje se danas čini jednom narodu, i što je noćna mora dobrog dijela čovječanstva. U šutnji, zanimljivo, prednjače oni koji su, za vrijeme agresije na BiH, najčešće, ili gotovo i jedini, bili bliski sa stranim umjetnicima koji su BiH davali podršku. Da ne nabrajam sve te svjetske veličine kojima smo beskrajno zahvalni što su jasno rekli ko je kod nas žrtva, a ko agresor. Da imam priliku, pitala bih neke od njih, a koji danas podržavaju i narod Gaze, osjećaju li se izdanim od svojih sarajevskih prijatelja?! Jesu li iznenađeni njihovim kalkulisanjem, u vrijeme kada i eminentne jevrejske ličnosti i obični ljudi iz tog naroda i u Izraelu, dižu glas protiv politike svoje vlade, pa čak i dokazuju da ta vlada vrši genocid?"
"NONSENS BI BIO DA TRUMP DOBIJE NOBELOVU NAGRADU ZA MIR"
Jesu li Palestinci sami na svijetu i da li je svijet krajnje licemjeran?
"Ako kažem da je cijeli svijet napustio Gazu, neću reći istinu jer one stotine hiljada ljudi po ulicama i trgovima Evrope svjedoče da Gaza nije sama, da je njena suza i suza svakog od ljudi koje nerijetko hapse samo zbog raširene kufije!
Ali, nešto sasvim drugo su vlade na svim stranama svijeta. Za njihov administrativni aparat ljudi u Gazi su bića nižeg reda, nedostojni svakog angažmana koji bi im ne samo život učinio kvalitetnijim, nego ga i spasio.
Sa "saborcima" aktivistima
Zar treba ikome išta reći o SAD, čiji predsjednik, kakvog li apsurda, sebe vidi kao dobitnika Nobelove nagrade za mir, a pri tome ni ne krije da su u svemu što je učinjeno Gazi, duboko okrvavljeni njegovi prsti. Da ne nabrajam druge zapadne države, koje su se gotovo utrkivale ko će pokazati veću servilnost prema cionistima u Tel Avivu. Španija, Irska, Slovenija su časni izuzeci, ali se pitam samo do kada i oni...recimo, Slovenija... šta će se desiti ako odnos političkih snaga tamo uskoro postane drugačiji?!"
Šta mislite o odnosu arapskih zemalja prema genocidu nad Palestincima?
"Arapske zemlje, zemlje sa pretežno muslimanskim stanovništvom su moje najveće razočarenje. Iako znam da od 1947. godine niko od njih nije bio pretjerano zabrinut za Palestinu, i znam da su neke od država iz okruženja Palestine čak podržavale protjerivanje Palestinaca iz njihovih domova, ili bi barem zaklopili oba oka tada, ipak nisam mogla vjerovati da će ostati potpuno ravnodušni na sve ono šta se dešavalo u protekle dvije godine! Kako se čelnici tih država mogu uopće pozivati na Kur'an, kako mogu ići u džamije i odlaziti na sveta mjesta, a pri tome ne činiti ništa iako im u susjedstvu komšije ubijaju, izgladnjuju, odvajaju od njihovog tla, njihovog identiteta, njihove budućnosti...
Čitanje imena ubijene palestinske djece kod Vječne vatre u Sarajevu
Ko još može vjerovati tim ljudima? Mogu li oni sami sebe razumjeti dok koračaju raskošnim, zlatnim, srebrenim palačama, a nedaleko od njih djeca spavaju na cigli umjesto na jastuku, umiru od gladi, bez lijekova, bez vode. Možda misle da ‘mečka’ nikad neće zaigrati pred njihovim vratima? Neko će reći, pa, eto, mnogi su posljednjih dana priznali Palestinu, čak su se i muslimanski lideri počeli sašaptavati i oglašavati oko Gaze."
SPISKOVI MRTVIH PALESTINACA SU SVE DUŽI
Ne vjerujem da tu ima iskrene želje da se nešto trajno dobro učini za Palestinu. Kao da su svi oni dobili od nekog mig da to učine, i da sve ostane na tome. Vrijeme će pokazati kome je to priznavanje, zapravo, trebalo. A zašto ja ne vjerujem da tu ima iskrenosti? Dok su pljuštala priznavanja, Izrael je nastavljao genocidne radnje...Spiskovi mrtvih Palestinaca su sve duži... I na Zapadnoj obali ih ovih dana protjeruju, a njihova imanja naseljavaju Jevreji...Genocid samo mijenja mjesto, a sve je ostalo isto. Ima li snage UN da izbaci Izrael iz svojih redova kao što su svojevremeno izbacili JAR, što je, tvrde neki, bio početak kraja tamošnjeg aparthejda? Kako bilo, sve su prilike da će još dugo biti razloga za naše proteste", kaže u razgovoru za "Slobodnu Bosnu" novinarka i aktivistica Edina Kamenica.