Tko zna kako bi se stvari razvijale da je recimo Edin Džeko imao djetinstvo kao što ovo klinci imaju danas. Da je na treninge dolazio u skupim automobilima, da su menadžeri obećevali kule i gradove.
Vjerojatno bi sve otišlo u nekom drugom pravcu. Ipak treba priznati kako su danas vremena potpuno drugačija. Posebno ako se gleda vrijeme u kojem je Edin počeo. I on sam je pričao o tim stvarima na pressici.
- Imam osjećaj da malo kod nas generalno ljudi i omladina se brzo zadovolje. Ako se nešto postigne stane se na tome i misliš da si nešto postigao ako se zarade prve pare. Neću reći da se čovjek promijeni ali na neki način se zadovolji i ne gleda više da bude bolji i da nema ambiciju da napreduje. Mislim da je kod nas taj mentalni sklop drugačiji nego u Europi. Mislim da je kod mene to neka najveća snaga bila i kada su me kritizirali i govorili da nisam najbolji. Uvijek sam bio na nogama i znao što ću uraditi s tim. Mora biti malo sreće, ali i ta sreća se mora zaslužiti. Ja sam i hvala Bogu imao dosta puta i te sreće, i kod tog prvog gola. Da je lopta otišla centimetar pored gola moja priča bi možda bila drugačija. Mislim da kod nas ima dosta talenta ne samo u nogometu, mi smo talentirana nacija ali koja ne daje sve od sebe da bi ispunila neke rezultate. Mislim da je mnogo teže otići odavde u Europu. I ta priča oko pasoša, teško da naša djeca mogu otići u Europu da igraju. Ali, eto ima primjera i ja sam jedan od tih. Mislim da djeca trebaju da imaju snove, da prate svoje snove i vjeruju u svoj kvalitetu. Ali evo ja i u 40 godini mislim da mogu napredovati i biti bolji, reći će Edin.
Nimalo lagan put
Koji je morao prvo preživjeti, kao i veliki broj njegovih sugrađana, prijatelja, drugara iz ulice. Morao je ostati živ kako bi uopće mogao doći u situaciju da sanja, mašta u nečemu. Rat je prošao, Edin je krenuo od Željezničara. Početak puta koji neće biti nimalo lagan.
- Ono što je meni ostalo upečatljivo, jeste Edinovo samopouzdanje. To je stvarno bilo nevjerojatno. Zamisli, igraš u Usti nad Labem, na posudi iz Teplica, imaš platu 500 eura. I tako, sjedimo u jednom lokalu Edin i ja. Gledamo Manchester United, ne znam točno protiv koga je igrao i razgovaramo. Gledamo Waynea Rooneyja, ja kažem pa ovo su zvijeri. I on meni kaže u jednom trenutku, jer me oslovljavao nadimkom: ‘Same, nije ovo ništa. Može se s njima igrati’. To mi je ostalo urezano u sjećanju, da momak ima 18 godina i zrači iz njega samopouzdanje. To nikad neću zaboraviti. I eto što se desilo na kraju, počne davati golove tom Manchester Unitedu, ispričao je jednom prilikom njegov prijatelj, suigrač iz vremena kada je Edin igrao u Češkoj, Samir Merzić.
