Prema atlasu evropskih vrsta drveća Zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije, omorika je vitko drvo visoko do 50 metara i debelo do jednog metra, prepoznatljivo po uskoj krošnji. Prema istraživanju Milana Mataruge i saradnika iz 2020. godine, njena nalazišta su na nadmorskoj visini od 750 do 1.550 metara, na vrlo strmim, sjevernim padinama.
Vrstu je opisao srbijanski botaničar Josif Pančić, po kojem je dobila ime. UNDP u BiH ističe da je, iako evolucijski vrlo stara, ostala nepoznata nauci sve do kraja 19. stoljeća.
Zašto je ugrožena
IUCN Pančićevu omoriku svrstava u ugrožene vrste. Naučni radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci upozoravaju da se njene prirodne sastojine smanjuju i da negativne promjene mogu biti brze. Jedan od rizika su i šumski požari: N1 je ranije izvještavao o požaru u Nacionalnom parku „Drina“ koji je ugrozio omoriku.
Na području BiH ova vrsta posebnu vrijednost daje Nacionalnom parku „Drina“ kod Srebrenice. Park je osnovan 2017. godine i prostire se na 64 kvadratna kilometra, a u kanjonu Drine nalaze se nalazišta omorike i niz drugih endemskih vrsta.
Divlja je rijetka, u parkovima česta
Paradoks omorike je u tome što je u prirodi rijetka, a u gradovima je mnogo ima. Atlas Evropske komisije navodi da je, zbog izgleda i otpornosti na zagađen zrak, cijenjeno drvo za uređenje gradskih površina, pa se sadi u parkovima i vrtovima.
Te sadnice ne mijenjaju činjenicu da su prirodne populacije male i vezane za uski pojas uz Drinu, zbog čega su za opstanak vrste najvažnija upravo ta nalazišta.
- Visina: do 50 metara
- Gdje raste u prirodi: dolina Drine, istočna BiH i zapadna Srbija
- Nadmorska visina: 750 do 1.550 metara, strme sjeverne padine
- Status: ugrožena vrsta prema IUCN-u