Malo je sportista s biografijom kakvu je imao Pavle Jurina, jedan od najboljih bjelovarskih rukometaša u historiji. Osvojio je zlatnu olimpijsku medalju s reprezentacijom Jugoslavije na Igrama u Los Angelesu 1984. godine, a ostavio je dubok trag i u klupskom rukometu.
Jurina je rođen 2. januara 1955. godine u Ledeniku kod Našica. Igračku karijeru započeo je 1972. u Rukometnom klubu Partizan iz Našica, čiji je dres nosio do 1976., kada prelazi u Partizan iz Bjelovara.
Upravo je u Bjelovaru ostvario neke od najvećih uspjeha u karijeri.
Proglašen je najboljim rukometašem Hrvatske 1979., 1980. i 1982. godine, a najboljim sportistom Bjelovara bio je 1980., 1982. i 1984.
S bjelovarskim Partizanom, pod vodstvom trenera Zvonka Jandrokovića, osvojio je prvenstvo Jugoslavije 1977. i 1979. godine, kao i Kup Jugoslavije 1976.
Sa reprezentacijom do olimpijskog zlata
Za reprezentaciju Jugoslavije Pavle Jurina odigrao je 140 utakmica.
Nastupio je na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi i četiri godine kasnije u Los Angelesu.
U Moskvi je bio član reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila šesto mjesto. Jurina je odigrao svih šest utakmica olimpijskog turnira i postigao 33 gola.
Vrhunac reprezentativne karijere stigao je 1984. u Los Angelesu, gdje je osvojio zlatnu olimpijsku medalju.
Uprkos teškoj povredi, odnosno discus herniji, ponovo je nastupio u svih šest utakmica i postigao pet golova.
Na Svjetskom prvenstvu u Dortmundu 1982. osvojio je srebrnu medalju.
Zlatne medalje osvajao je i na Mediteranskim igrama – 1979. godine u Splitu te 1983. u Casablanci.
Na Studentskom prvenstvu svijeta u Poljskoj 1977. godine osvojio je srebro.
"Bit će iz njega nešto"
I pored brojnih reprezentativnih uspjeha, Jurina je volio isticati da mu je bjelovarski Partizan bio najvažniji klub u sportskoj karijeri.
Kada je 1976. stigao iz Našica u Bjelovar, bio je sretan već zbog same prilike da trenira u tada velikom klubu.
Prijatelji iz Našica sakupili su novac za njegov put u Bjelovar, a prvi trening odradio je na starom rukometnom igralištu.
