Piše: Dragan Markovina (Telegram)
Sve je vodilo k tome, da parafraziramo u ovoj tužnoj prigodi Arsena Dedića. Uporna relativizacija bujanja ustaštva od strane predsjednika Vlade, davanje alibija crnilu preko famoznog povjerenstva za suočavanje s prošlošću i zaključka o dvostrukim konotacijama Pavelićevog pozdrava.
Zatim sudstvo koje je potpuno nezakonito počelo primjenjivati tu glupost dvostrukih konotacija koja uopće ne postoji u zakonu i oslobađati ljude koji slave fašizam. Pa policija koja, nakon što su isti ovi koji su danas marširali Splitom u slavu Hitlera i Auschwitza, napali srpske folkloraše u Splitu, dopušta masovni prosvjed protiv hapšenja tih ljudi.
Pa opet sudstvo koje do danas nije donijelo nikakvu presudu u tom slučaju. Pa policija koja nije do kraja provela istragu i uhapsila sve uključene. Pa opet policija i sudstvo koje recidiviste uhvaćene prije pokušaja napada na srpske radnike na Hvaru, ne podižu slučaj i optužnice s kvalifikacijom pokušaja napada iz mržnje i kao kazneno djelo.
Hajduk nema hrabrosti
Zatim službeni Hajduk, koji nema hrabrosti, ni slobode, da se ogradi od fašizma na tribinama, koji se već drugu sezonu nesmetano odvija sa skandiranjem ustaškog pozdrava. Isto vrijedi i za udrugu Naš Hajduk koju ta Torcida kontrolira. Na koncu i svi oni koji će sve u javnosti pa i ovo što se dogodilo u Splitu uoči utakmice Hajduka i Ajaxa, relativizirati i proglasiti navijačkim folklorom.
Jer je kao Ajax nastao iz miljea židovskog Amsterdama, pa je onda baš kul zazivati Hitlera i Auschwitz, a ovi koji to rade valjda inače nisu fašisti. Bez obzira što u svakoj prigodi i svakim grafitom i novim muralom dokazuju da jesu. A osim njih i oni koji ispisuju panegirike ustaškoj vojsci pobijenoj na Bleiburgu i nakon njega, kao da ih činjenica da su ubijeni bez suđenja eskulpira od svega što su radili četiri godine prije.
Ti isti pišu tužnu priču o davno preminulom ‘heroju’, Frani Tenti, kojeg su zli komunisti ubili, a čije se herojstvo sastojalo u tome da je na dan utemeljenja NDH 1947. godine, skinuo državnu zastavu s Marjana i na njeno mjesto postavio ustašku zastavu.
Pomicanje granica dopuštenog
Oni koji organiziraju morbidne marševe s upaljenim bakljama, za tog čovjeka, s očitom aluzijom na nacističke marševe tridesetih godina, moraju na kraju završiti na zazivanju Hitlera i Auschwitza. Što nas dovodi do posljednjeg, a to je najveći dio javnosti.