Na komandnom punktu, ekrani postavljeni duž zida prikazivali su uživo snimke s bombarderskih dronova, kopnenog drona koji se probijao blatnjavim putem i izviđačkih dronova koji su nadzirali zapaljenu kuću, katalog modernog ratovanja.
Jedino što je nedostajalo na toj slici bili su tenkovi po kojima je bataljon 33. zasebne mehanizovane brigade dobio ime.
Nekada najtraženije zapadno oružje Ukrajine, tenkovi danas uglavnom stoje neaktivni, skriveni u šumama i prekriveni paučinom. Mašine vrijedne 10 miliona dolara, nabavljene uz veliku pompu, pokazale su se nemoćnim pred jeftinim dronovima koji danas dominiraju ratištem. Ipak, Ukrajina ih i dalje održava i obučava vojnike za njihovo korištenje, dok pokušava osmisliti nove načine njihove upotrebe.
"Gotovo da uopće ne koristimo oklopna vozila. To otvara pitanje: Kako možemo neutralizirati prednost koju dronovi imaju i omogućiti našim oklopnim jedinicama novi život?", rekao je nedavno Oleksandr Sirski, koji je do prošlog mjeseca bio najviši ukrajinski general.
Važni, a onda odjednom zaboravljeni
To pitanje bilo je u središtu sukoba oko ratne strategije koji je prošlog mjeseca doveo do smjene generala Sirskog.
Neke od najboljih ukrajinskih tenkovskih jedinica ne čekaju da se pronađe odgovor.
Posade tenkova ne smiju biti neaktivne, rekao je mladi komandant 33. brigade koji, poput većine intervjuiranih vojnika, zbog vojnih pravila koristi samo pozivni znak Morpheus. Zato, kaže, svojim vojnicima govori da moraju naučiti nešto novo.
Ukrajina je gotovo odmah nakon ruske invazije punog obima u februaru 2022. počela tražiti tenkove zapadne proizvodnje, kada se činilo da su oni neophodni. Saveznici Kijeva opirali su se njihovom slanju sve do januara 2023. godine, kada su Velika Britanija, Njemačka i Sjedinjene Američke Države promijenile stav nakon teških pregovora i pritiska javnosti. 33. brigada formirana je dijelom upravo kako bi dobila te zapadne tenkove.
Međutim, kada su se krajem tog proljeća uključili u borbe, jeftini dronovi već su nanosili velike gubitke i mogli su napadati tenkove na njihovim najranjivijim tačkama.
Ruske snage počele su prekrivati svoje tenkove zaštitnim mrežama i kavezima protiv dronova.
"Ljudi su im se tada smijali i govorili da prave roštilje. Ali išli su u pravom smjeru", prisjetio se Energetyk, 57-godišnji šef održavanja tenkova u 33. brigadi.
Ukrajina je slijedila taj primjer, dodajući zaštitne kaveze i reaktivni oklop – vanjske ploče koje eksplodiraju kada budu pogođene kako bi skrenule napadačku municiju – u nadi da će tenkovima produžiti značaj na ratištu.
Ali ubrzo su obje strane prestale koristiti teško oklopništvo u napadima.
Pripreme za povratak tenkova
Posade tenkova moraju ostati spremne, rekao je komandant čete s pozivnim znakom Fin, zbog čega njegovi ljudi vrijeme provode na obuci, održavanju tenkova i zavarivanju nove zaštite. Bili u borbi ili ne, odmora nema, rekao je 26-godišnji Fin, vrteći privjesak s likom Djevice Marije na crnoj narukvici od užeta.
33. brigada otprilike svake dvije sedmice izvodi vježbe bojevom municijom kako bi zadržala svoje sposobnosti. Jednog sunčanog jutra, između polja suncokreta, vojnici su postavili tenk i mete u daljini.
Komandanti su sjedili s drugim vojnicima pod improviziranom nadstrešnicom, grickali sjemenke i dijelili litru Pepsija.
Jurij Kosenko (57) upravo se vratio nakon dvije sedmice provedene u rovovima na prvoj liniji. Kaže da je tamo mirisalo na vlagu i plijesan. Nije bilo tenkovskih borbi, ali je bilo toliko "komaraca", rekao je trljajući ruku i pokazujući prema nebu kako bi bilo jasno da misli i na one koji grizu i na one koji eksplodiraju, da je čak i do toaleta morao nositi detektor dronova.
Poput većine intervjuiranih vojnika, rekao je da mu ne smeta što trenutno nema borbenih angažmana jer je već vidio dovoljno rata.
"Rat je rat. U njemu nema ničega što bi se moglo voljeti", rekao je vojnik dok su granate ubacivane u tenk.
Iako tenkovi danas uglavnom stoje neaktivni, 33. brigada otprilike svake dvije sedmice izvodi vježbe bojevom municijom kako bi njene posade zadržale borbene vještine.
Posada je ubrzo ušla u tenk i okrenula top. Prve granate promašile su metu. Putem radija stizale su naredbe i tražile se korekcije.
Ispaljene su još tri granate, a svaka je izazvala eksploziju od koje je samo polovina vojnika trznula.
"Promašili ste", javio je komandant putem radija.
"Znamo – vidimo i sami odavde", odgovorio je član posade.
