Do kraja godine ima 77 dana.
70. p. n. e. - Rođen rimski pisac Publije Vergilije Maron, tvorac savršenih pjesničkih djela u kojima je veličao rimsku prošlost i vijekovima bio uzor evropskim pjesnicima. U junačkom epu "Enejida" /12 knjiga, 9.896 heksametara/, pisanom 11 godina po ugledu na Homera, opisao je trojanskog junaka Eneju, koji je poslije dugih lutanja i borbi došao u Lacijum i postao rodonačelnik Rimljana. Ostala djela: "Pastirske pjesme" /ekloge, 900 heksametara/, "Pjesme o poljoprivredi" /georgike, 2.000 heksametara/.
1529. - Turski sultan Sulejman Drugi morao da odustane od opsade Beča.
1542. - Rođen mogulski car Abu ul Fat DŽelaludin Akbar, jedan od najvećih vladara Indije, koji je pokorio pobunjene države Gudžarat i Kašmir i osvojio Avganistan. Bio je veliki reformator, nastojao je da sjedini podanike različitih vjera i rasa i ukinuo je ropstvo.
1582. - U Španiji, Portugaliji i papskim državama u Italiji počela primjena kalendara pape Grgura Trinaestog /Gregorius/. Prema savjetu astronoma, papa je reformisao Julijanski kalendar, zasnovan na Sunčevoj godini od 365 dana i šest sati, u kojem je godina duža od Sunčeve 11 minuta i 14 sekundi i svakih 128 godina pojavljivao se dan "viška". Ta razlika je uklonjena tako što je poslije četvrtka, 4. oktobra 1582. naredni dan računat kao petak, 15. oktobar. Godina Gregorijanskog kalendara ipak je duža od prirodne 12 sekundi, ali će dan razlike biti dostignut tek poslije 3.320 godina.
1608. - Rođen italijanski fizičar i matematičar Evanđelista Toričeli, pronalazač živinog barometra, tzv. Toričelijeve cijevi. Utvrdio je i zakon o isticanju tečnosti iz suda, usavršio teleskop i konstruisao jednostavan mikroskop. Kad je Galileo Galilej oslijepio, bio mu je sekretar, a poslije Galilejeve smrti naslijedio je njegovu katedru.
1814. - Rođen ruski pisac Mihail Jurjevič LJermontov, čije su pjesme koje je napisao još kad je bio dječak bile antologijske. Obeshrabren stanjem u Rusiji, padao je u rezignaciju i osjećao nemoć inteligencije da riješi teška pitanja epohe. Zbog slobodoumnih stihova dvaput je protjerivan na Kavkaz. Poginuo je 1841. u dvoboju. Djela: roman "Junak našeg doba", drama "Maskarada", poeme "Demon", "Mciri", "Pjesma o trgovcu Kalašnikovu", pjesme "Oblaci", "Misao", "Prorok", "Dimiskija", "Otadžbina", "Borodino".
1815. - Četiri mjeseca poslije poraza njegove armije u bici kod Vaterloa prognani francuski car Napoleon Prvi Bonaparta stigao je na ostrvo Sveta Jelena u Atlantskom okeanu, na kojem je umro 1821.
1817. - Umro poljski nacionalni junak Tadeuš Anžej Bonaventura Košćuško, učesnik u američkom ratu za nezavisnost i ađutant DŽordža Vašingtona, kasnije prvog predsjednika SAD. Po povratku u Poljsku podigao je ustanak protiv Rusa, ali je njegova vojska poražena u oktobru 1794. u bici kod Macjejovica, a on je ranjen i zarobljen. Pušten je na slobodu 1796, pod uslovom da se odrekne akcija protiv Rusije i umro je u Švajcarskoj.
1834. - Srpski knez Miloš Obrenović ukazom o Velikoj školi u Kragujevcu naložio "popečitelju prosveštenija" da "novi i shodni poredak uvede, kako bi se u njoj i one nauke predavale koje se u prosveštenijim evropejskim carstvima i po školama, takozvanim gimnazijama, predaju". Tu gimnaziju su pohađali mnogi srpski umjetnici - Radoje Domanović, Jovan Ilić, Svetozar Marković, Sreten Popović, Vojislav Ilić, Dobrica Milutinović.
1844. - Rođen njemački filozof poljskog porijekla Fridrih Vilhelm Niče, koji je bio zaokupljen temama smrti Boga /i idejom natčovjeka/, voljom za moć i vječnim vraćanjem. Optuživan je da je stvorio ideološku potku nacizma, ali je to krajnje proizvoljno tumačenje ozbiljna filozofska misao odavno odbacila. U početku je na njega snažno uticao Artur Šopenhauer, kad je nastao spis "Rođenje tragedije iz duha muzike", ali je kasnije, suprotno Šopenhaueru, razvio ideju o potvrđivanju života. Ostala djela: "Tako je govorio Zaratustra", "Volja za moć", "S one strane dobra i zla", "Sumrak idola", "LJudsko, odveć ljudsko", "Genealogija morala", "Radosna nauka", "Nesavremena razmatranja".
1894. - Francuski oficir jevrejskog porijekla Alfred Drajfus uhapšen pod optužbom za veleizdaju, čime je počela afera koja je godinama potresala Francusku. Bez dokaza je osuđen na doživotnu robiju, ali je poslije velikog negodovanja javnosti i snažnog istupa pisca Emila Zole otkriven pravi krivac, a Drajfus rehabilitovan.