Godišnjica egzodusa oko 9.000 Srba iz Donjeg Vakufa, nekada Srbobrana, i okolnih mjesta jedan je od najtežih i najbolnijih trenutaka našeg naroda sa ovog područja koji uvijek otvara stare rane, ali i podsjeća na njihovu snagu da, uprkos svemu, nastave život dalje, istakao je predsjednik Milorad Dodik.
“Niko ko nije bio dio izbjegličke kolone ne može u potpunosti razumjeti težinu trenutka kada čovjek shvati da više ne može ostati na svom kućnom pragu. Sudionici izbjegličkih kolona i dan danas vrijeme dijele na ‘prije’ i ‘poslije’ egzodusa, jer to nije obična kolona, već kolona majki i očeva, djece i staraca, porodica koje su preko noći morale ostaviti ono što se ne može ponijeti sa sobom – svoje domove, ognjišta i grobove predaka”, izjavio je predsjednik Dodik za Srnu povodom 31 godine od egzodusa srpskog naroda iz Srbobrana i stradanja srpskih civila koje će biti obilježeno danas u manastiru Glogovac kod Šipova.
Dodik je rekao da su iza tih ljudi ostajala vrata doma koja su posljednji put zaključali, kapija na dvorištu koju su posljednji put zatvorili, ulice kojima su posljednji put prošli, crkve, grobovi, a ispred njih je bilo samo jedno – neizvjesnost i put u nepoznato.
“Zato danas ne može se govoriti o datumu, jer godišnjica egzodusa nije samo datum, to je sudbina hiljada ljudi koja ih prati cijeli život i sa kojom nauče da žive, jer su nedužni morali da odu sa kućnog praga. Uprkos toj patnji, ti ljudi nastavili su život dostojanstveno i snažno ne zaboravljajući nikada na težinu posljednjeg koraka kojim su napustili kućni prag, na jačinu zvuka posljednjeg zatvaranja kapije vjekovnog ognjišta, na zadnji prolazak ulicom svog djetinjstva…”, rekao je Dodik.
On je naglasio da sjećanje na Srbobran i 31 godinu kasnije boli isto kao i prvog dana. “Ti ljudi otišli su u izbjegličkoj koloni pred najezdom muslimansko-hrvatskih jedinica, napustivši toplinu svoga doma i noseći sa sobom samo uspomene i prtljag pun nade da će se jednom vratiti tamo gdje im je srce ostalo”, rekao je Dodik.
To je trenutak, istakao je, kada se čovjek suoči sa potpunom prazninom, kada shvati da je ponio samo sebe, dok je sve što je imao, materijalno i nematerijalno, ostalo neprijatelju, vremenu i sjećanju.
“Odlazak u nepoznato, ne svojom voljom, trenutak je kada ti se nasilno oduzme prošlost, kada cijeli dotadašnji život nosiš samo u sjećanju, a budućnost ti se čini kao hladan i prazan hodnik do nekog novog grada i novog doma. Ta duga, izbjeglička kolona iz Srbobrana, u kojoj je svako bio sa svojim mislima, stigla je do Gradiške koja im je u tim teškim danima širom otvorila vrata. Mnogi su tu i ostali, a neki su išli dalje i svoje novo utočište i novi dom našli u drugim gradovima i opštinama Republike Srpske, Srbije ili negdje u svijetu, ali Srbobran i dalje živi u njima”, naveo je Dodik.
