Dječak Asim je umjesto ekrana izabrao težak rad: “Šta će mi telefon kad nemam od njega koristi”
U vremenu kada su tehnologija i društvene mreže u centru pažnje mladih, iz malog mjesta Ćehajići, između Donjeg Vakufa i Bugojna, dolazi priča koja vraća vjeru u drugačije vrijednosti. Glavni akter ove inspirativne priče je jedanaestogodišnji Asim, dječak koji je umjesto ekrana izabrao rad, prirodu i životinje.
Dok njegovi vršnjaci slobodno vrijeme provode uz telefone i igrice, Asim dane ispunjava brigom o stoci i radom na imanju.
Njegova ljubav prema životinjama nije prolazna faza, već ozbiljna posvećenost koja svakodnevno raste.
Ljubav i rad
U njegovom dvorištu posebno mjesto zauzimaju Lipova i Šarenka, dvije junice koje su mu roditelji kupili kako bi mu ispunili veliku želju. Upravo one su postale simbol njegove predanosti i početak jedne male, ali ambiciozne priče.
Asimov radni dan počinje rano, najčešće između 7,30 i 8,30 sati. Hranjenje, čišćenje i briga o životinjama za njega nisu obaveza, već zadovoljstvo. Kako kaže, u tom poslu pronalazi mir i sreću, ali i konkretne rezultate.
Ovaj mladi dječak ima i poruku za svoje vršnjake. Smatra da vrijeme provedeno na telefonu ne donosi stvarnu korist, dok rad na imanju daje opipljive rezultate.
“Od ovoga imam telad, meso, mlijeko, sireve i maslo”, poručuje Asim, jasno ističući prednosti života posvećenog radu.
Planovi za budućnost
Asim se ne obazire na komentare vršnjaka koji ponekad omalovažavaju njegov izbor, govoreći da u štali “smrdi”. Na takve opaske odgovara jednostavno i logično – isti ti koji kritikuju rado konzumiraju mlijeko i proizvode koji dolaze upravo iz takvog okruženja.
Njegov stav pokazuje zrelost i razumijevanje vrijednosti rada koje nadilaze godine koje ima.
Iako je tek učenik petog razreda osnovne škole, Asim već razmišlja o budućnosti. Njegova želja je upisati veterinarsku školu i dodatno proširiti farmu, čime bi svoju ljubav prema životinjama pretvorio u životni poziv.
Podrška zajednice
Njegov trud nije prošao nezapaženo. Osim porodice, podršku mu pružaju i institucije. Uz pomoć Ministarstva poljoprivrede Srednjobosanskog kantona, Asim je uspio nabaviti jednu od svojih junica, što mu je dalo dodatni podstrek da nastavi razvijati svoj mali, ali perspektivan posao.
Priča o Asimu dokaz je da se uz rad, volju i podršku mogu ostvariti i velike ideje, bez obzira na godine.
