Svjetski dan mentalnog zdravlja se obilježava 10. oktobra. Važno je da govorimo o tome kako se osjećamo, šta nas brine i sa čim se teško nosimo. Ono najvažnije, da se zapitamo da li u trenucima kada nam je teško imamo kome da se obratimo.
Kada su u pitanju djeca i mladi, dostupnost podrške posebno je jako važna. Ono što odraslima ponekad izgleda kao "dječji problem", za dijete može predstavljati ozbiljnu emocionalnu teškoću. Problem koji ne moraju nositi sami kroz svoje odrastanje.
"Plavi telefon" je trenutno jedina akreditovana linija za psihološku pomoć i podršku djeci i mladima na nivou cijele Bosne i Hercegovine.
Podaci Savjetodavne linije "Plavi telefon", koju od 2013. godine vodi Udruženje "Nova generacija", pokazuju koliko je potreba za ovakvom vrstom podrške velika. Od početka rada do danas, "Plavi telefon" je zabilježio više od
Najveći broj savjetodavnih razgovora odnosi se upravo na mentalno zdravlje. To uključuje: anksioznost, depresivna osjećanja, napade panike, usamljenost, samopovređivanje i suicidalne misli. Posebno zabrinjava podatak da se svaki četvrti razgovor odnosi na suicid i/ili zlostavljanje. Ovaj podatak ne govori samo o broju razgovora, već ukazuje i na potrebu da djeca i mladi imaju mjesto na kojem mogu progovoriti o teškim iskustvima. Posebno onda kada ne znaju kome da se obrate.
Iza ovih brojki nalaze se djeca i mladi sa različitim iskustvima i potrebama. To može biti dijete koje se boji da će razočarati roditelje, mlada osoba koja se osjeća usamljeno. Iako je svakodnevno okružena ljudima, dijete koje trpi vršnjačko nasilje, osoba koja doživljava napade panike ili mlada osoba koja prvi put nekome govori o suicidalnim mislima.
Njihova iskustva možda jesu različita, ali jedno je zajedničko. Svi oni pate i proživljavaju veliku i intenzivnu bol, koja traži da je razumijemo. U takvim trenucima nije potrebno odmah imati rješenje. Ponekad je prvi i najvažniji korak imati nekoga ko će saslušati, razumjeti i pomoći da se pronađe sljedeći korak.
Zato je važno da svako dijete i svaka mlada osoba zna da postoji sigurno mjesto na kojem mogu reći kako im je. Bez straha da će biti ismijani, osuđeni ili da će neko njihov problem smatrati nevažnim. Ne postoje glupi, smiješni ili nevažni dječji problemi. Ono što odrasloj osobi može izgledati kao mala stvar, za dijete može biti nešto što u određenom trenutku zauzima cijeli njegov svijet.
Mentalno zdravlje djece i mladih danas je tema o kojoj se sve više govori, ali još uvijek postoje brojna djeca koja svoje teškoće nose sama. Anksioznost, depresivna osjećanja, napadi panike, usamljenost, samopovređivanje i suicidalne misli samo su neke od tema zbog kojih djeca i mladi traže pomoć.
Međutim, važno je razumjeti da se oni rijetko javljaju samo zbog jedne teme. Teškoće u mentalnom zdravlju često su povezane sa odnosima sa vršnjacima, emotivnim vezama, prijateljstvima porodičnim odnosima… pritiskom i očekivanjima, osjećajem neprihvaćenosti, kao i iskustvima nasilja i zlostavljanja.
Upravo iskustvo razgovora sa djecom i mladima pokazuje koliko su ove teme međusobno povezane. Dijete se može javiti zbog problema sa najboljim prijateljom, a tokom razgovora postane jasno da već duže vrijeme zapravo osjeća usamljenost.
Mlada osoba može govoriti o problemima u emotivnoj vezi, dok se iza toga krije snažan osjećaj bezvrijednosti ili strah od odbacivanja. Dijete može govoriti o svađama sa roditeljima, a istovremeno se boriti sa anksioznošću ili osjećajem da nikada nije dovoljno dobro.
Zbog toga, mentalno zdravlje djece nije moguće posmatrati odvojeno od njihovih odnosa i okruženja. Porodični odnosi, vršnjački odnosi, emotivne veze, škola, pritisak i očekivanja, nasilje, odbacivanje i osjećaj nepripadanja. Sve to može snažno uticati na to kako se dijete osjeća i na koji način se nosi sa teškoćama.
