Sud Bosne i Hercegovine je raspisao potjernice za više od 60 osoba koje je Državno tužilaštvo optužilo za ratne zločine, među kojima se nalaze i pravosnažno osuđeni.
Iz Suda navode da su među najčešćim razlozima nedostupnosti optuženih i osuđenih odlazak u zemlju čiji su državljani a koja ne izručuje vlastite državljane, kao i nepostojanje odgovarajućeg ugovora o izručenju. Problem dodatno mogu usložnjavati različita pravna tumačenja krivičnih djela u različitim državama.
Najveći broj predmeta međunarodne pravne pomoći, Ministarstvo pravde BiH ima sa Srbijom, Hrvatskom, Njemačkom, Sjedinjenim Američkim Državama i Austrijom, uključujući i postupke izručenja osoba za kojima su raspisane potjernice.
Prema podacima evidentiranim u informacionom sistemu Ministarstva za upravljanje predmetima u posljednjih deset godina evidentirano je 48 predmeta u kojima su drugim državama upućeni zahtjevi za izručenje osoba zbog krivičnih djela ratnih zločina. Jedan od tih zahtjeva upućen je Crnoj Gori i tom zahtjevu je udovoljeno. U pojedinim predmetima zahtjevi su odbijeni, dok se određeni broj još uvijek nalazi u postupku.
Među pravosnažno osuđenim koji su izbjegli izdržavanje kazne, prema podacima Suda BiH, jesu Momir Savić i Vukadin Spasojević, osuđeni na 17 odnosno 11 godina zatvora za zločine u Višegradu, zatim Mirko Todorović, osuđen na 13 godina zatvora zbog zločina na području Bratunca, kao i Boško Lukić i Dragan Despot, osuđeni na 14 i 18 godina zatvora zbog zločina u Ključu, te Nedžad Tinjak, koji je zbog zločina na području Mostara osuđen na 14 godina zatvora.
Nedostupan je Dragan Marjanović, osuđen na 14 godina zatvora za zločine u Tesliću, Miroslav Duka, koji je osuđen na 12 godina zatvora za zločine u Bileći, potom Ilija Zorić i Zoran Stojnić, osuđeni na 20 odnosno osam godina zatvora za zločine na području Prijedora. Mićo Jurišić, također osuđen za zločine na području Prijedora na 11 godina zatvora, nedostupan je pravosuđu. U bjekstvu je i Simo Stupar, osuđen na 12 godina zatvora za zločine u Vlasenici, Rajko Karlica, koji je osuđen na 15 godina zatvora za zločine na području Bosanskog Novog, kao i Ilija Jurić, osuđen na šest godina zatvora zbog zločina u Odžaku. Miodrag Mitrašinović je postao nedostupan prije nego je postala pravosnažna presuda za otmicu i ubistvo putnika iz voza u Štrpcima, kojom je osuđen na 13 godina zatvora.
Na spisku nedostupnih je i Novak Đukić, osuđen na 20 godina zatvora što je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske, 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.
Sakib Mahmuljin, bivši komandant Trećeg korpusa Armije BiH, napustio je Bosnu i Hercegovinu nakon što je u aprilu 2022. pravosnažno osuđen na osam godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih 1995. na području Vozuće i Zavidovića. Prema navodima njegove odbrane, Mahmuljin je otišao u Tursku na liječenje. Od Turske je zatraženo njegovo izručenje, ali su tamošnje vlasti saopštile da Mahmuljin nije lociran na njihovoj teritoriji.
Među pravosnažno osuđenim koji nisu navedeni na spisku Suda BiH i za koje je izdat nalog za raspisivanje međunarodne potjernice ne nalazi se ime Dušana Milunića, osuđenog na 12 godina zatvora za zločine na području Prijedora.