Darko Stanković iz Maslovara: Od fakulteta do vlastite farme krava
Darko sa suprugom Radom i dvije kćerkice živi na selu, na težak rad je navikao, a iako su tek na početku, jer treba doraditi štalu, te nabaviti još krava i mehanizaciju, između ostalog, i za proizvodnju sira, on je zadovoljan.
Stanković, koji je završio Poljoprivredni fakultet u Banjaluci, a zatim i master na smjeru Ekonomija i ruralni razvoj, priča da danas više vrijedi članska karta partije nego diploma fakulteta, što je i osjetio na svojoj koži.
"Prvo zaposlenje mi je bilo kao pripravnik u opštini. Nakon toga sam se zaposlio u ribnjaku u Šipragama, gdje sam radio dvije i po godine. Poslije svega toga sam odlučio da nastavim da radim u svojoj struci, jer to volim i za to sam se školovao", priča ovaj mladi poljoprivrednik.
Na farmi ima šest krava i jednu junicu, koje je nabavio nakon što je aplicirao na projekat Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede - samozapošljavanje poljoprivrednih inženjera.
"To sam iskoristio jer volim da radim u poljoprivredi, a poslije svih konkursa na kojih sam konkurisao, shvatio sam da danas više vrijedi članska karta neke vladajuće partije nego diploma fakulteta. Zbog toga sam i odlučio da radim kod svoje kuće, na svom gazdinstvu i da platu zarađujem bez pritisaka i ucjena", ističe Stanković.
No, ovaj posao nije nimalo lak, a odlazak na odmor je za njih takoreći nemoguć.
"Krave muzem na svakih 12 sati. Iz štale izlazim u devet uveče, a ako su steone, onda ih obilazim čitavu noć, i to na sat-dva. Zbog toga možemo negdje otputovati samo na dnevnom nivou, a i tada pomognu roditelji oko krava. Međutim, otići negdje na 10-15 dana, to je nemoguće", kaže on.
Trenutno na farmi proizvode oko 80 litara mlijeka dnevno, koje otkupljuju mljekare, a što ne uspiju, to onda prodaju na kućnom pragu, jer im je isplativije.
"Na kućnom pragu prodajemo mlijeko po dvije marke, a sireve 12 KM. Vjerovatno ćemo u narednom periodu podići cijenu na 14 maraka. Ljudi rado kupuju mlijeko, a u ovom kraju ima oko hiljadu domaćinstava", dodaje Stanković.
Njegova supruga Rada dodaje da je i ona rođena na selu, te da joj nije bilo teško da se navikne na život u tom kraju.
"Bilo bi dobro da se otvori mogućnost da možemo konkurisati za mehanizaciju kako bismo lakše pravili sir, odnosno da se možemo baviti proizvodnjom sira, pošto je ovako, bez mehanizacije, teško", navodi Rada.
Rada svaku kravu zna po imenu, a njihova starija kćerkica ima i ljubimicu.
"Tu su Ruana, Cvjetulja, Samer, Dunja, Nikol, Kimberli i Alisa, a kad smo ih kupili, već su imale ta imena. Ruana je ljubimica naše kćerke Milice", kaže Rada.
Darko napominje da naporan rad ne predstavljaju toliki problem, koliko nestabilni uslovi na tržištu, jer otkupna cijena mlijeka pada, troškovi rastu, a podsticaji kasne.
"Kad je najpotrebnije, mi ne dobijemo podsticaj i tada ulazimo u kredite. Iako podsticaje na kraju dobijemo, nema ih u vrijeme sjetve, koševine… Dobijemo novac kada je već sve prošlo, a mi se zadužimo. I to sve stvara problem", dodaje.
A problem predstavlja i otkupna cijena mlijeka koja je pala pet feninga, a postoje nagovještaji, dodaje, da će pasti još pet. S druge strane, troškovi rastu iz dana u dan.
Ipak, kad se sve sabere, kako kaže, zadovoljan je, jer nije odvojen od porodice, stalno su zajedno.
"Nekada možda i ta plata nije najbitnija stvar, nego nešto drugo. Ne trpim pritisak u firmama, ucjene, ne zavisim od izbora, već samo od sebe i svog rada", zaključuje Darko.
