Dan kada se „otvaraju nebesa“: običaji i vjerovanja za Bogojavljenje

Na ovaj dan proslavlja se uspomena na Hristovo krštenje na rijeci Jordan i javljanje Boga u obliku goluba i glasa: „Ovo je Sin moj i Njega poslušajte“.

Na Bogojavljenje, 19. januara, završavaju se nekršteni dani.

Toga dana u svim crkvama i hramovima osveštava se voda. To je svečani obred kojem gotovo redovno prisustvuje mnoštvo naroda, a osveštanu vodu vjernici nose svojim domovima, jer se ta Sveta vodica – bogojavljenska, čuva u svakom domu tokom cijele godine kao velika svetinja i koristi se samo u velikoj nuždi, u slučaju bolesti ili drugih teškoća.

U nekim krajevima običaj je da sveštenik lično raznese bogojavljensku vodicu po domovima vjernika.

Bogojavljenje spada u jedan od najvećih hrišćanskih praznika, pa su se s tim u vezi razvili brojni narodni običaji koji se vezuju kako za sam praznik, tako i za noć uoči Bogojavljenja.

Otvaranje nebesa je jedan od najpoznatijih običaja bogojavljenske noći. Vjeruje se da se u ponoć uoči Bogojavljenja otvaraju nebesa, te da tada treba pogledati u nebo i zamisliti želje za koje se vjeruje da će se sigurno ostvariti.

Običaj je i da neudate djevojke veče pred Bogojavljenje stave ogledalce ispod jastuka, jer se vjeruje da će u snu vidjeti mladića za kojeg će se udati.

U nekim krajevima postoji običaj da mlade djevojke na bogojavljensko jutro odu do netaknutog izvora vode, bace u njega nekoliko zrna pšenice ili druge žitarice i izgovore: „Kako ide voda, tako da ide i berićet u naše njive“. Potom zahvataju vodu i nose je svojim ukućanima. Ponegdje se sačuvao i običaj da ukućani popiju malo te vode preko sjekire, jer se vjeruje da će tako izbjeći svađe.

U pojedinim krajevima starije žene na Bogojavljenje obraćaju pažnju na vremenske prilike i na osnovu njih predskazuju kakva će godina biti. Ako tog dana bude mraza i snijega, vjeruje se da će godina biti rodna, dok vedro i sunčano vrijeme najavljuje sušnu godinu.