Fudbalski klub Borac ove godine proslavlja vijek postojanja. U bogatoj istoriji brojni igrači su se upisali među osvajače trofeja, a jedan od njih je i Dalibor Vukelja.
Fakti
- Vukelja bio član ekipe koja je osvojila prvi Kup Srpske a zatim i titulu
- Finale protiv Rudar Prijedora za vječno pamćenje
- Bio i kapiten ekipe
Naime, odlični bek se upisao među “besmrtne” kao jedan od igrača koji je učestvovao u osvajanju prvih trofeja u takmičenjima u Republici Srpskoj. Vukelja je bio član generacije koja je osvojila prvi Kup Republike Srpske, a zatim je bio i član prve šampionske generacije. Vukelja se u intervju za „Glas Srpske“ osvrnuo na karijeru ali i veoma turbulentne godine kroz koji je prošao banjalučki tim. Bilo je to puno problema, ali i velike radosti. Njegov otac Milan bio je proslavljeni fudbaler banjalučkog Borca koji je ostavio veliki trag u klubu.
Sport porodična tradicija
- Sport mi je u krvi. Iako otac Milan nije vršio nikakav pritisak, uz njega sam zavolio fudbal. Potičem iz sportske porodice tako da je to bilo i očekivano. Otac je bio uspješan fudbaler, majka rukometašica. Oni su se upoznali dok su igrali u prijedorskim klubovima tako da sam rođen u tom gradu. Kasnije smo prešli u Banjaluku pa sam ja praktično od šeste godine odrastao na Gradskom stadionu. U Borcu sam prošao sve mlađe kategorije i za mene je on zaista bio druga kuća u kojoj sam odrastao i napredovao kao čovjek i igrač - prisjeća se Vukelja.
Bek je tokom igranja u mlađim kategorijama pokazao svoj potencijal pa je klub odlučio da ga zadrži.
- Prvi ugovor i to onaj stipendijski potpisao sam sa 19 godina. Već su tad počela ratna dešavanja a Borac je praktično imao dva tima. Jedan je igrao u Srbiji, dok smo mi mlađi bili u Banjaluci i igrali mečeve u Republici Srpskoj. Bilo je važno da se klub održi.
GLAS: Sa formiranjem Fudbalskog saveza Republike Srpske krenula su i prva takmičenja, pa je počeo da se igra i Kup Republike Srpske. Ekipe su se skupljale u pauzama ratnih dejstava kada su igrači dolazili na odsustvo. Upravo taj prvi meč bio je prekretnica za Vas.
VUKELjA: Prvi meč u Kupu Srpske smo igrali protiv Drine Zvornik. Oni su nas pobijedili, bilo je to iznenađenje, ali je stručni štab nakon te utakmice odlučio da me prekomanduje u stariju ekipu. Dobio sam šansu da igram s njima i to mi je puno značilo. Inače taj prvi Kup je osvojila ekipa Kozare.
Finale protiv Rudara vječna uspomena
GLAS : Uslijedio je odlazak u Vojsku Republike Srpske, da bi zatim nakon završetka rata odigrali epsko finale Kupa Srpske protiv Rudar Prijedora.
VUKELjA: To finale Kupa je zaista sjajna uspomena i mečevi koji će ostati vječno zapisani u klupskoj istoriji. Posebno revanš u Banjaluci. Bila je to utakmica u čast miru. Praktično smo iz vojničkih čizama izašli na teren. Nismo bili u formi, jer se nije treniralo. Imali smo mali period za pripremu, ali smo svi dali maksimum, kako mi tako i Rudar. Eto namjestilo se tako da sam najveće borbe vodio protiv kluba iz grada u kojem sam rođen.
GLAS: Prvi meč u Prijedoru završen je neriješeno 2:2, a onda je u Banjaluci uslijedio istinski spektakl, kako na terenu tako i na tribinama.
VUKELjA: Prvi meč je bio veoma dobar i sadržajan, a revanš je odjeknuo čak i u Evropi. Svi su prenijeli vijest kako se fudbal zaigrao čim je završen rat u BiH. A bilo je treme pred finale. Rudar Prijedor je po meni bio favorit imao je iskusnije igrače. Ambijent je bio za pamćenje. Pune tribine, sjajno navijanje i rezultatska drama koja je riješena golom u finišu. I danas se naježim kad pomislim na taj duel. Bili smo presrećni. Ta erupcija oduševljenja je nešto što se ne može opisati. Došao je mir i kao da je ta utakmica najavila povratak u normalan život.
Prva liga veliki izazov
GLAS: Uslijedio je i start Prve lige Republike Srpske. Na početku takmičenja liga je bila podijeljena u dvije grupe.
VUKELjA: Prva sezona je bila izazovna. Mi smo igrali u grupi zapad i opet nam je Rudar Prijedor bio najveći rival. Vodili smo tešku borbu, ali nismo uspjeli da osvojimo prvo mjesto. Zanimljivo je da smo sezonu završili bez poraza, ali nam ni to nije pomoglo jer smo imali previše remija. Na kraju je Rudar osvojio prvo mjesto i igrao veliko finale protiv Boksita. Na kraju je ekipa iz Milića osvojila i titulu. Ipak, ta sezona je na kraju bila uspješna, jer smo opet osvojili Kup Republike Srpske. Pamtim posebno neizvjesne duele protiv Boksita, koji smo eliminisali nakon drame u polufinalu, da bi u finalu bili bolji od Jedinstva. Bili smo mlada, poletna ekipa s nekoliko iskusnijih igrača i onda smo to krunisali trofejom.
GLAS: Nakon toga uslijedio je prelazak u Mladost iz Apatina. Kako je uopšte došlo do transfera, tad nije bilo informacija o igračima ni snimaka kao danas?
VUKELjA: Otišao sam u Apatin na neviđeno, praktično na probu. Tadašnji predsjednik Borca Anđelko Grahovac me odveo, a oni su tražili kvalitetnog beka. Mladost je finansijski dobro stajala. Imali su pivaru iza sebe i stvarali su tim koji je trebalo da obezbijedi plasman u viši rang odnosno u Prvu ligu Jugoslavije. Te godine sam se i oženio tako da je period u klubu bio odličan. Imali smo odličan tim. Sa mnom je igrao Nikola Malbaša koji će kasnije igrati za Partizan, a imao je i nastup za reprezentaciju Jugoslavije. Baš smo igrali dobro, ali je na kraju Milicionar otišao u viši rang. Imali su oni bolju logističku podršku, ali treba napomenuti da su baš bili jaki i na terenu. Tada su za njih igrali između ostalih Milivoje Ćirković, Nenad Lalatović i Nikola Lazetić. Iz tog perioda pamti se svakako i odličan meč kad je malo nedostajalo da iznenadimo Obilić u Kupu, a poraženi smo 2:3.
Glumio u "Lajanju na zvezde"
GLAS: Tokom boravka u Apatinu igrači Mladosti su postali i glumci.
VUKELjA: Ne znam koliko je to poznato, ali učestvovali smo u snimanju filma "Lajanje na zvezde". Naime, scena kad Crvena zvezda gostuje u gradu snimana je kod nas u Apatinu. Bio je dogovor da igramo prijateljski meč protiv Zvezde i onda je to iskorišteno za film. Tada je kapiten Zvezde na meču bio sadašnji trener Borca Vinko Marinović. Scena kad se pozdravljamo kao na kraju utakmice je u suštini snimana na početku iza gola. Za taj meč morali smo da obučemo i one stare filmske dresove. Dijelovi utakmice su korišteni za film dok su glumci svoje odradili na tribinama. Sigurno lijepa uspomena.
GLAS: Uslijedio je zatim i povratak u Republiku Srpsku.
VUKELjA: Tako je nakon Apatina sam prešao u Slogu Trn koja je bila odlična ekipa koja se borila za trofeje. Bilo je tu dosta igrača iz Borca. Igrali su Oliver Jandrić, Dragan Benić, ali smo u tim godinama malo čini mi se potcijenili ekipe s istoka koje su bile odlične. Teško se dolazilo do bodova na gostovanjima posebno na istoku. Boksit, Rudar Ugljevik i Leotar su imali odlične timove, kvalitetne igrače i mislim da se tih godina igrao odličan fudbal u Srpskoj.
Osvajanje prve titule
GLAS: Borac se dugo mučio da dođe do titule. Tek je Vaša generacija uspjela da osvoji trofej.
