Ovakve vijesti dolaze mjesec nakon sukoba sa selektorom Jorgeom Jesusom, nakon kojeg je i napustio okupljanje reprezentacije.
Za Portugal je debitovao 2003. godine, a s reprezentacijom je osvojio Evropsko prvenstvo 2016. i Ligu nacija 2019. i 2025. godine. U proteklih nešto više od 20 godina izgradio je jednu od najvećih karijera u historiji nogometa i sporta općenito.
Pismo kojim se Ronaldo oprostio od Portugala pročitajte u nastavku.
“Portugalskom narodu, došao je dan da vratim dres i kapitensku traku reprezentacije koja pripada svima nama. Nikada nisam osjećao da je isključivo moja, ali sam 23 godine imao privilegiju i odgovornost da je nosim, branim i vodim sa sobom na stadione širom svijeta. Danas je došao trenutak da je predam budućnosti. Nije to bila laka odluka, jer se neke odluke ne donose samo glavom. Donose se i srcem. Završavam put koji je počeo u augustu 2003. godine i zauvijek mi promijenio život.
Kada se osvrnem i pomislim na sve što sam doživio s reprezentacijom, ne vidim samo utakmice, golove, rekorde ili trofeje. Vidim ljude. Vidim iseljenike koji su se na 90 minuta osjećali malo bliže Portugalu. Vidim milione Portugalaca koje nikada nisam lično upoznao, ali su postali dio mog života. Jer, na kraju krajeva, nogomet je mnogo više od igre. Nogomet su ljudi.
Tokom cijele karijere u reprezentaciji uvijek sam pokušavao preći svoje granice. Želio sam pobjeđivati, želio sam biti najbolji, želio sam pisati historiju. Uvijek sam bio zahtjevan prema sebi, uvijek sam želio više, uvijek sam vjerovao da možemo dalje i dao sam sve što sam imao za ovaj dres. Bilo je savršenih popodneva i noći, pobjeda koje nikada neću zaboraviti i poraza koje i danas boli sjetiti se. I ja sam griješio. I ja sam patio. Bilo je trenutaka kada portugalskom narodu nisam mogao dati ono što je toliko želio. Ali nikada nisam odustao i nikada nisam prestao osjećati ponos što predstavljam Portugal.
Kroz ove godine naučio sam nekoliko vrlo jednostavnih stvari: golovi dolaze i prolaze, trofeji završe u muzejima, rekordi se na kraju obore, ali postoji nešto što vrijeme nikada ne može izbrisati, a to je mjesto koje imam u srcima ljudi. Ako sam vas ikada usrećio, ako vas je neki moj gol natjerao da zagrlite nekoga, zaboravite brigu ili budete ponosni na našu zemlju, onda je sve vrijedilo. Jer i to znači biti Portugalac. Zajedno patimo, zajedno se dižemo, ponovo vjerujemo. Portugalu će uvijek trebati mladi koji sanjaju, igrači koji nikada ne odustaju i nove generacije koje vjeruju da je moguće stići tamo gdje niko prije nije stigao. Jer zemlja koja i dalje stvara nove heroje je zemlja koja nikada ne prestaje vjerovati u sebe.