"Čovjek se obogati tek kada drugome pomogne" Evo kako je Ivo Andrić potrošio novac od Nobelove nagrade

Jedini pisac sa ovih prostora koji je osvojio Nobelovu nagradu je Ivo Andrić, a malo ko zna kako je potrošio ogroman novac, kao pripadajući dio nagrade, prenosi .

Nobelova nagrada ne osvaja se prijavljivanjem, već se kandidati predlažu, a potom prolaze kroz pažljiv proces izbora. Za književnost, kandidate predlažu kvalifikovani pojedinci i institucije, dok konačnu odluku donosi Švedska akademija. Dobitnik se proglašava svake godine u oktobru, a nagrada se tradicionalno uručuje 10. decembra, na dan smrti Alfreda Nobela.

Kako je Ivo Andrić osvojio Nobelovu nagradu

Andrić je Nobelovu nagradu za književnost dobio 1961. godine, kada je Švedska akademija odlučila da njegovo književno stvaralaštvo zaslužuje ovo najprestižnije priznanje. U obrazloženju je posebno istaknuta njegova “epska snaga” kojom je oblikovao teme i prikazao ljudske sudbine povezane sa istorijom svoje zemlje, a nagradu nije dobio, kako se misli, za roman “Na Drini ćuprija”, već za cjelokupno stvaralaštvo.

Tadašnji sekretar Švedske akademije nauka Ander Esterling, obraćajući se Andriću, rekao je između ostalog:

– Za Švedsku akademiju je bilo veliko zadovoljstvo da u vama nagradi predstavnika jednog jezičkog područja, koje do sad nije bilo zastupljeno u redu nosilaca nagrade. Sa izrazom najboljih želja za vas, mi vas molimo da primite odlikovanje iz ruku njegovog kraljevskog veličanstva – rekao je tada Esterling.

Koliko je novca dobio i kako ih je potrošio

Ivo Andrić je kako nagradu dobio i 250.232 švedske krune, što je, kada se prevede u domaću valutu, oko 32 miliona tadašnjih jugoslovenskih dinara.

No, zanimljivo je i da novac od nagrade nije zadržao za sebe. Poznat kao izuzetno skroman čovjek, Andrić je polovinu novčanog iznosa poklonio za obnovu i razvoj narodnih biblioteka u Bosni i Hercegovini, želeći da pismenost i kultura dopru do svakog djeteta i svake male sredine.

Drugu polovinu poklona donirao je kasnije, u skladu sa svojom filozofijom da se “čovjek obogati tek kada drugome pomogne”.

Platio samo jednu kiselu vodu

Poslije proglašenja dobitnika Nobelove nagrade za književnost, veliki broj kulturnih i javnih radnika, prijatelja i novinara došao je kod Andrića da mu čestita.

Andrić će kasnije prepričati ovu situaciju:

– Kada sam se vraćao sa svoje svakodnevne šetnje, čekalo me je veliko neslućeno iznenađenje: presrela su me dva mlada novinara i čestitala mi. Nisam mogao da povjerujem. Rekli su mi: popnite se samo gore. Pun je stan novinara – govorio je Andrić.

Nakon toga, svi su zajedno otišli u restoran da proslave nagradu. Služeći se raznim pićima i mezama, kelner je na kraju prišao Andriću da naplati, a Andrić je rekao:

– Imao sam jednu kiselu vodu.

Svi prisutni ostali su u šoku, a račun su na kraju morali da međusobno podjele ostali gosti i prijatelji koji su došli da ga proslave, piše Mondo.

Andrićev odnos prema novcu

Ova anegdota nije usamljen slučaj, u beogradskim krugovima decenijama su se preprepovedale priče o Andrićevom odnosu prema novcu.

Čuveni pisac je odrastao u teškom siromaštvu, a kasnije proživio dva svjetska rata. Njegovi savremenici isticali su da njegova škrtost nije bila zlonamerna, već duboko ukorijenjeni strah od bespomoćnosti i nemaštine.

Bio je poznat po tome što je nosio jedno te isto odijelo godinama, pedantno ga četkao i pazio na svaki detalj, a u kafanama nikada nije ostavljao bakšiš veći od sitniša koji bi ostao na tacni.

Ipak, iako je bio ekstremno štedljiv u svakodnevnom životu, Andrić je bio izuzetno velikodušan kada su u pitanju bile više kaste i opšte dobro.

Čak je i kuću koju je gradila njegova supruga poklonio njenoj sestri. Svojevremeno se nadaleko pričalo i kada je odbio stan.

– U posljednje vrijeme nude mi veći stan ili posebnu kućicu, ali tvrdoglavo sam odbio. Rekao sam: ‘Bolje je meni ovdje, a to sa zasebnom vilom bilo bi u skladu s onom narodnom: ‘Nova štala, a stara stoka.'”, a njegova najveća vrijednost bili su rad, dostojanstvo i duhovna čistota – rekao je Andrić.