Postoje treneri koji uspjeh grade u velikim klubovima, uz milijunske budžete i zvučna imena u svlačionici. A postoje i oni koji počinju gotovo od nule, daleko od nogometnih reflektora, na mjestima na kojima malo tko očekuje velike priče. Graham Potter pripada ovoj drugoj skupini. Njegov nogometni put jedna je od zanimljivijih priča modernog europskog nogometa, a ono što je napravio u Švedskoj i danas se prepričava kao prava nogometna bajka.
Godine 2011. lokalni klub Östersunds FK igrao je pred svega nekoliko stotina gledatelja u jednoj od šest regionalnih skupina četvrtog ranga švedskog nogometa. Riječ je o malom gradu s približno 50.000 stanovnika, smještenom bliže Arktičkom krugu nego Stockholmu, u kojem su stanovnici tradicionalno mnogo više zainteresirani za skijaško trčanje nego za nogomet.
U takvo okruženje stigao je tada 35-godišnji Graham Potter. Na prvi pogled, bio je to neobičan izbor za početak ozbiljnije trenerske karijere, ali uz potporu ambicioznog vlasnika kluba prihvatio je izazov. Ono što je uslijedilo nadmašilo je sva očekivanja.
Pet sezona, tri plasmana u viši rang i povijesni uspjesi pretvorili su mali Östersund u jednu od najljepših nogometnih priča u Europi.
Potter nije želio biti samo još jedan trener koji će momčadi nametnuti klasičan sustav igre. Od prvog dana pokušavao je stvoriti nešto drugačije. Njegov pristup nije se zaustavljao na nogometnom terenu. Igrači i članovi stručnog stožera sudjelovali su u baletnim i plesnim aktivnostima, pjevanju i kazališnim predstavama kako bi izgradili međusobno povjerenje, ojačali zajedništvo i razvili pravi timski duh.
Nesvakidašnja priča
Švedska nogometna novinarka Frida Fagerlund, koja je izbliza pratila uspon Östersunda, prisjetila se koliko je sve to bilo neobično.
-Bila je to neobična i nesvakidašnja priča. Igrači i članovi stručnog stožera sudjelovali su u baletnim i plesnim aktivnostima, pjevanju i kazališnim predstavama kako bi izgradili čvršće međusobne odnose i razvili timski duh. To su bile aktivnosti koje prosječnim nogometnim navijačima u Švedskoj možda nisu bile osobito bliske, ali Östersund je od početka išao svojim putem. Lokalno stanovništvo to je obožavalo. Da su takve stvari pokušali raditi na jugu zemlje, reakcije vjerojatno ne bi bile tako pozitivne! Pomoglo je i to što je sve bilo novo i drugačije. Čak su se i njihovi navijači ponašali drukčije od navijača drugih klubova. Bili su mnogo srdačniji, pružali su veću podršku i pokazivali više ljubavi prema momčadi. Sve je to pomalo nalikovalo kultu!, ispričala je Fagerlund.
No, Potterova posebnost nije bila samo u stvaranju zajedništva. Njegove momčadi igrale su moderan, atraktivan i taktički vrlo prilagodljiv nogomet. Östersund nije bio momčad koja se povlačila pred favoritima i čekala pogrešku protivnika. Naprotiv, želio je igrati, nametati ritam i prilagođavati se svakom suparniku.
-Potterov način igre bio je drugačiji. Moglo se vidjeti da je riječ o momčadi koja, unatoč tome što nije bila favorit niti veliki klub, želi igrati pravi nogomet. Nisu se samo povlačili u duboku obranu i čekali protivnika. Takav pristup kasnije smo mogli vidjeti i u Swanseaju i Brightonu. Östersund je bio iznimno taktički prilagodljiv. Momčad je mogla mijenjati formaciju tijekom utakmice. Mogli su igrati 4-3-3, 3-5-2 ili 4-4-2. Potter bi analizirao svoju momčad, proučio protivnika i tek onda odlučio kako će postaviti igru. Izrazito je prilagodljiv trener i rekla bih da je promijenio način na koji se nogomet igra u Švedskoj, prisjetila se švedska novinarka.
Vrhunac
Vrhunac nevjerojatnog uspona dogodio se 2017. godine, kada je Östersund osvojio Švedski kup i izborio plasman u Europsku ligu. Za klub koji je samo nekoliko godina ranije igrao pred nekoliko stotina gledatelja u četvrtom rangu, bio je to uspjeh koji je djelovao gotovo nestvarno.
-Osvajanje Švedskog kupa 2017. godine bilo je presudno. Time su izborili plasman u Europsku ligu, što nitko nije smatrao mogućim. Pobijedili su nekoliko velikih klubova i upravo je tada priča o Östersundu doživjela pravi procvat, istaknula je Fagerlund.
U europskim kvalifikacijama čekao ih je veliki Galatasaray. Šveđani su slavili 2:0 na domaćem terenu, a potom odigrali 1:1 u gostima. Nakon toga eliminirali su i luksemburški Fola Esch, a posljednja prepreka do grupne faze bio je grčki PAOK.
U prvoj utakmici u Solunu Östersund je poražen 3:1, i to u atmosferi koju je Fagerlund opisala kao agresivnu i neprijateljsku. No, Potter nije gubio mirnoću. Vjerovao je u svoju momčad i nije dopuštao da pritisak preuzme kontrolu nad igračima.
-Bio je iznimno smiren. Uopće nije djelovao nervozno. Ponašao se potpuno isto kao i danas na konferencijama za medije. On se nikada ne uzrujava. Njegovo ponašanje pomoglo je igračima da ostanu mirni. Shvatili su da će sve biti dobro ako se usredotoče na vlastitu igru. I upravo se to dogodilo. Bio je to nevjerojatan put obilježen nekim zaista spektakularnim utakmicama, prisjetila se Fagerlund.
A onda je uslijedila večer za povijest. Na svom umjetnom travnjaku Östersund je pobijedio PAOK 2:0, a junak susreta bio je Saman Ghoddos, koji je postigao oba pogotka u posljednjih 20 minuta.
Šveđani su izborili grupnu fazu Europske lige i tamo nastavili oduševljavati. Izgubili su samo jednom, a prvo mjesto u skupini izmaknulo im je tek zbog slabijeg međusobnog omjera s Athletic Bilbaom.
U šesnaestini finala čekao ih je Arsenal. Londonski velikan na kraju je bio uspješniji, ali ne prije nego što je Östersund priredio još jednu senzaciju i pobijedio na slavnom Emiratesu.
Od četvrtog švedskog ranga do pobjede na jednom od najpoznatijih europskih stadiona. Potterova nogometna bajka dobila je svoje najljepše poglavlje.