Nemamo svijest o tome da je vozačka dozvola samo ulaznica u svijet vožnje. Često se pogrešno doživljava kao potvrda da smo postali dobri vozači. Iako prosječno čine manje od 10 odsto vozačke populacije, mladi vozači odgovorni su za oko 27 odsto saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodom, što znači da su oko tri puta rizičniji u odnosu na iskusnije vozače – istakao je Vladimir Miljević advokat za saobraćaj.
Vladimir smatra da je rješenje uvođenje obaveznog saobraćajnog obrazovanja u školama, jer samo pooštravanje kazni nije dovoljno.
– Sistemsko rješenje je uvođenje obaveznog saobraćajnog obrazovanja u škole. Budemo li se opet kladili na to da je formula za pobjedu samo pooštravanje kazni, brzo ćemo se razočarati – kaže za Vladimir.
Kad je riječ o tome šta se podrazumijeva pod izrazom “mladi vozač”, sagovornik objašnjava da definicija tog pojma u literaturi nije jedinstvena.
– Ujedinjene nacije, recimo, za pojam mladog vozača koriste dva kriterijuma: kalendarski kriterijum do 25 godina starosti uz dopunski funkcionalni kriterijum dužine vozačkog staža, kada je on manji od tri godine vozačkog iskustva, bez obzira na uzrast. U tom smislu, može se reći da je mladi vozač relativna kategorija, pa to može biti vozač u kasnoj adolescenciji, ali i vozač starije dobi koji se smatra mladim vozačem zbog skromnog vozačkog staža. Zajednički im je niži stepen vozačkog iskustva, a razlikuju se po višem stepenu emocionalne svijesti kod starijih vozača i većem životnom iskustvu – istakao je.
“Kandidati na obuci napamet uče rutu”
Na pitanje koliko su osposobljeni vozači početnici kad dobiju vozačku dozvolu, Miljević smatra da su oni obučeni u dovoljnoj mjeri da kod njih postoji kapacitet i potencijal za bezbjedno učešće u saobraćaju.
„Ono što smatram spornim nedostatkom u obuci vozača jeste opšti utisak da se kandidati za vozače tokom obuke više pripremaju na to da uspešno polože vozački ispit, nego da steknu trajne veštine koje će im omogućiti da budu dobri i bezbedni vozači. Imamo kandidate na ispitima koji napamet uče rutu kojom će se ići tokom praktičnog dijela ispita. Šta ćemo sa tim vozačima kada prvi put krenu na duži put rutom koju ne poznaju, a prethodno su prve korake stekli na bazi pamćenja, uz naviku da znaju šta ih čeka iza krivine – pita se advokat.
“Nema tolerancije među vozačima”
Iako su vozači početnici procentualno mala grupa učesnika u saobraćaju, postoji jedna vrsta netolerancije od drugih vozača.
– Mislim da mladi vozači dijele opštu sudbinu izražene netolerancije kojoj su svi vozači izloženi. Jutros sam prisustvovao situaciji da vozač svira vozilu auto-škole koje se ugasilo na uzbrdici. Ako nemamo razumijevanja prema kandidatu koji još nije postao vozač, šta očekivati u odnosima među opštom vozačkom populacijom – pita se sagovornik.
Prema jednom statističkom podatku, najviše mladih pogine u osmoj godini vozačkog staža, Miljević kaže da je to iz razloga što „dolazi do opuštanja“.
– U pitanju je krajnje specifičan fenomen, jer u tim godinama vozači su iskustveno prevazišli nivo početnika, a nisu još formirani kao iskusni vozači. To su neke godine kada je vozač, ako bismo ocjenjivali njegov kvalitet sa aspekta bezbjednog učešća u saobraćaju – između početnika i potpuno formiranog vozača i zato su te godine najosetljivije.“
“Vozačka dozvola samo ulaznica u svijet vožnje”
Činjenica je da sticanjem vozačke dozvole postajemo samo vozači, a dobri vozači tek s vremenom.
– Nemamo svijest o tome da je vozačka dozvola samo ulaznica u svijet vožnje. Često je pogrešno doživljavamo kao potvrdu da smo postali dobri i bezbedni vozači. Nismo, dobri i bezbjedni vozači postajemo s postepenim sticanjem iskustva – istakao je.
Duboko u srži svake saobraćajne nesreće stoji faktor pogrešne procijene. Svako od vozača se nađe u situaciji da nije uvek potpuno siguran da li određenu radnju u saobraćaju može da izvrši na bezbedan način. Na primer, ako nismo sigurni imamo li uslova za bezbjedno preticanje, jedini ispravan postupak je da preticanje ne započinjemo“.
“Odgovorni za 27 odsto nesreća”
Kad je riječ o tome da li mladi vozači više izazivaju nesreće ili stradaju u njima, Miljević kaže da, prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), mladi vozači, iako prosečno čine manje od 10 odsto vozačke populacije, odgovorni su za oko 27 odsto sa smrtnim ishodom, što znači da su oko tri puta rizičniji u odnosu na iskusniju vozačku populaciju.
– Najčešći uzroci su neprilagođena i nedozvoljena brzina, vršenje preticanja gdje je to zabranjeno, nekorišćenje pojaseva, prisustvo alkohola ili psihoaktivnih supstanci. Svaki mladi vozač imao je prilike da u auto-školi čuje kako alkohol daje osjećaj lažne sigurnosti, ali posle opet sedne za volan u stanjima alkoholisanosti. Ne bih se složio da je to problem nedovoljne obuke, to je širi društveni problem koji se može riješiti samo sistemskim i kvalitetnim rješenjima – mišljenja je Miljević.
Pri pominjanju pooštravanja kaznene politike, ističe da je “uvijek bolji vozač koji propise poštuje zbog uverenja da tako treba, nego vozač koji propise poštuje zbog straha od sankcije“.
– Kaznena politika nije magični štapić, jer se ništa ne dešava preko noći. Najavljuje se nulta tolerancija na alkohol, od toga očekujemo dosta, a kao da nismo svesni da zemlje sa najboljim rezultatima u bezbjednosti saobraćaja nemaju nultu toleranciju na alkohol, dok imaju nešto drugo – sistemska rešenja. Plašim se da maskiramo probleme izmenama propisa, a ne vidimo da je rješenje na sasvim drugom mjestu – istakao je.
“Ma to meni ne može da se desi”
Miljević ističe da, naravno, povodom svake teške nesreće mora da sledi i oštra kazna, ali je ona u saobraćaju specifična jer se javlja fenomen u kojem populacija nečiju kaznu zatvora zbog izazivanja saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom ne doživljava kao opomenu, već se rukovodi time “ma to meni ne može da se desi”.
– I takvo uvjerenje opstaje baš do trenutka kada nam se desi. Sistemsko rješenje jeste uvođenje obaveznog saobraćajnog vaspitanja i obrazovanja u škole. Budemo li se opet kladili na to da je formula za pobedu samo pooštravanje kaznene politike, brzo ćemo se razočarati. Povući ću jednu paralelu: Ne postaje dijete dobar čovjek zato što roditelji u njega ulože mnogo para, već postaje dobar čovek zbog uložene ljubavi. Tako je i sa bezbjednošću javnog saobraćaja i potrebi da se ulaže u ranu prevenciju. Jer kada se tragedija desi, oni koji za poginulima ostanu nemaju ništa od toga kakvu će kaznu krivac dobiti, a imali bi i dalje sve samo da je prevencija odradila ono što se od nje opravdano očekuje – kaže Miljević.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.