Čelični povratak otpisanih u Pittsburghu
Godinama su navijači Lionsa čekali nekoga ko bi mogao barem da baci sjenku na njegovo naslijeđe, nekoga ko bi mogao da nosi tu baklju. Ovog četvrtka, pod blještavim svjetlima Thursday Night Footballa, Jahmyr Gibbs nije samo ponio tu baklju, on je zapalio čitav stadion.
U impresivnoj pobjedi Detroit Lionsa nad Dallas Cowboysima rezultatom 44:30 , Gibbs je pružio partiju koja prevazilazi okvire obične sportske statistike i ulazi u sferu istorijskog narativa. Postigao je tri rushing touchdowna, ali način na koji je dominirao terenom, njegova eksplozivnost i sposobnost da pronađe pukotine u odbrani Cowboysa, podsjetili su na dane kada je Sanders "lomio članke" defanzivcima širom lige.
Da bismo istinski razumjeli težinu onoga što je Gibbs postigao u ovoj utakmici, moramo zaroniti duboko u statističke arhive NFL-a. Sa ova tri postignuta touchdowna, Gibbs je stigao do nevjerovatne brojke od 47 touchdowna u karijeri. Ono što ovaj podatak čini zastrašujućim jeste činjenica da je to uradio u svoje prve tri sezone. Tim podvigom, Gibbs se izjednačio upravo sa Barryjem Sandersom na vrhu liste igrača sa najviše postignutih touchdowna u prve tri sezone u istoriji NFL-a.
Ova statistika je potvrda veličine. Pogledajmo koga je sve ovaj mladić ostavio iza sebe na toj listi. Prestigao je Emmitta Smitha, legendu Dallasa i čovjeka koji drži rekord za najviše pretrčanih jardi u istoriji lige, koji je u svoje prve tri sezone stao na koti 43. Ostavio je iza sebe i Jima Browna, možda i najdominantnijeg igrača kojeg je ovaj sport ikada vidio, koji je postigao 42 touchdowna u istom periodu. Čak je i Jerry Rice, najveći wide receiver svih vremena i apsolutni rekorder po broju touchdowna, u svoje prve tri sezone sakupio 43 poentiranja. Biti u istoj rečenici sa ovim imenima je čast; biti ispred njih je dokaz da prisustvujemo rađanju nove legende.
Protiv Cowboysa, Gibbs je bio neuhvatljiv. Sakupio je 43 jarde trčanjem na 12 nošenja, što na prvi pogled ne djeluje kao astronomska cifra, ali je svaki dodir bio ključan. Pored toga, dodao je statistici i 77 jardi kroz vazduh na 7 hvatanja, demonstrirajući svoju svestranost kao moderno oružje koje podjednako prijeti iz backfielda i kao receiver. Njegova sposobnost da se transformiše iz trkača u hvatača čini ga noćnom morom za defanzivne koordinatore, a trener Dan Campbell nije štedio riječi hvale, ističući da za Gibbsa "ne postoji plafon". Njegov touchdown trk od 13 jardi na 2:19 do kraja utakmice nije bio samo osiguranje pobjede; bio je to uzvik dominacije, pečat na performans koji će se prepričavati.
S druge strane medalje nalaze se Dallas Cowboysi, tim koji je u ovaj meč ušao sa visokim ambicijama, ali je izašao ponižen i razbijen. Njihova odbrana, koja je u prethodnim sedmicama pokazivala znake stabilnosti, potpuno je kapitulirala pred brzinom i agresivnošću napada Lionsa. Dak Prescott, quarterback Cowboysa, proveo je veći dio večeri bježeći za goli život. Sackovan je pet puta , a pritisak koji je generisala defanzivna linija Detroita potpuno je poremetio ritam napada koji je statistički važio za najbolji u ligi prije ovog kola.
Dodatnu sol na ranu Cowboysa stavila je povreda njihove prve zvijezde, CeeDee Lamba. Lamb je bio na putu ka još jednoj monster-partiji, sakupivši 121 jardu na 6 hvatanja, prije nego što je doživio potres mozga koji ga je izbacio iz igre. Njegov izlazak bio je trenutak kada je napad Dallasa izgubio svoju oštricu. Bez Lamba da razvlači odbranu, Detroit je mogao da se fokusira na pritisak na Prescotta, što je rezultiralo potpunim gašenjem ofanzive domaćina.
Jedina svijetla tačka u tami poraza za Dallas bio je njihov kiker, Brandon Aubrey. U ligi gdje su kickeri često neopjevani heroji ili dežurni krivci, Aubrey je ispisao sopstvenu stranicu istorije. Postao je prvi igrač u istoriji NFL-a koji je na jednoj utakmici pogodio tri field goala sa udaljenosti od 55 ili više jardi (63, 57, 55 jardi). Njegova noga je bila jedino što je držalo Dallas u životu tokom većeg dijela meča, ali u modernom NFL-u, field goali ne mogu da pariraju touchdownima, posebno ne protiv tima kalibra Lionsa.
Ova pobjeda je katapultirala Lionse ka sigurnijoj poziciji u playoff trci, podigavši im šanse na 55%, dok je Dallas, sa omjerom 6-6-1, gurnut na marginu sa mizernih 7% šanse za doigravanje. Za "Američki tim", zima je stigla ranije nego što su očekivali.
Kada se sastanu Pittsburgh Steelers i Baltimore Ravens, ne gledate samo fudbalsku utakmicu već gledate gladijatorsku borbu prenesenu na travnati teren. Ovo je rivalstvo koje se ne mjeri poenima, već modricama, intenzitetom i čistom fizičkom silom. Ali ovaj 14. vikend donio je novu dimenziju ovom starom sukobu - sudar generacija na najvažnijoj poziciji u timu, poziciji quarterbacka. U meču koji je direktno odlučivao o vrhu AFC North divizije, Steelersi su slavili rezultatom 27:22 , ali priča iza rezultata je ono što ovaj meč čini epohalnim.
Dolazak Arona Rodgersa u Pittsburgh bio je praćen skepticizmom. Može li veteran u poznim godinama, nakon teške povrede Ahilove tetive u prošlosti, da se prilagodi brutalnosti AFC North divizije? Odgovor koji smo dobili u nedjelju bio je gromoglasno "DA". Rodgers je u ovaj meč ušao sa povrijeđenim lijevim zglobom, povredom koja bi mnoge mlađe igrače poslala na klupu. Ali Rodgers nije "mnogi".
Iako statistički možda nije imao "video igrica" brojeve, njegov uticaj na igru bio je nemjerljiv. Upravljao je napadom sa mirnoćom zen majstora, izbjegavao pass rush (koliko mu je ograničena mobilnost dozvoljavala) i donosio ključne odluke u prelomnim trenucima. Njegovo prisustvo na terenu dalo je Steelersima sigurnost, a njegovoj odbrani prijeko potreban odmor. Ali najveći Rodgersov doprinos bio je u otključavanju potencijala njegovog najopasnijeg oružja -DK Metcalfa.
Trgovina koja je dovela DK Metcalfa iz Seattlea u Pittsburgh bila je predmet mnogih debata. Da li se njegov stil vertikalne prijetnje uklapa u tradicionalno "tešku" igru Steelersa? Do ovog vikenda, Metcalf je imao toplo-hladnu sezonu, često limitiran Rodgersovom nemogućnošću da konstantno baca duboke lopte zbog pritiska ili povreda. Međutim, protiv Ravensa, vidjeli smo puni potencijal ovog tandema.
Metcalf je odigrao svoju najbolju utakmicu u crno-žutom dresu, zabilježivši 7 hvatanja za masivnih 148 jardi. Ono što posebno impresionira je činjenica da je uhvatio sva tri "duboka" targeta upućena ka njemu, sakupivši na njima 121 jardu. Ovo nije bila samo dominacija fizikalijama; ovo je bila taktička pobjeda. Rodgers je prepoznao man coverage situacije u kojima je Baltimore pokušavao da parira Metcalfu, i nemilosrdno ih je kažnjavao. Metcalf je bio meta na č ak 12 lopti, što je rekord sezone za njega, a njegov učinak je bio katalizator koji je otvorio odbranu Ravensa i omogućio Steelersima da kontrolišu tok meča.
Na drugoj strani terena, Baltimore Ravensi su imali svoje heroje, ali su ostali kratkih rukava. Lamar Jackson se vratio na teren uprkos povredi donjeg dijela tijela koja ga je mučila tokom sedmice. Njegova želja da igra u ovakvom meču je za poštovanje, ali je bilo evidentno da nije na svojih 100% kada je u pitanju ona eksplozivnost koja ga čini jedinstvenim.
Ipak, centralna figura napada Ravensa bio je neuništivi Derrick Henry. "Kralj Henry" nastavlja da prkosi biološkom satu running backova. Protiv jedne od najtvrđih odbrana lige, Henry je preorao teren sa 94 jarde na 25 nošenja. Iako nije uspio da donese pobjedu, Henry je nastavio svoj marš ka istoriji. On juri svoju sedmu sezonu sa preko 1,000 jardi trčanjem i 10+ touchdowna, podvig koji su u bogatoj istoriji NFL-a ostvarili samo LaDainian Tomlinson (8 puta), Adrian Peterson (7 puta) i Emmitt Smith (7 puta). Gledati Henryja kako i u 2025. godini, u svojoj desetoj sezoni, i dalje gazi protivnike kao tenk, privilegija je za svakog ljubitelja ovog sporta.
Međutim, statistika koja će proganjati navijače Ravensa je efikasnost u crvenoj zoni. Baltimore je dominirao u ukupnim jardama (420 naspram 318), dominirali su u trčanju (217 jardi), ali su realizovali samo 2 od 6 prilika u crvenoj zoni. U utakmicama protiv Pittsburgha, takve greške se ne praštaju. Ta neefikasnost, u kombinaciji sa pravovremenim "big play" momentima Rodgersa i Metcalfa, bila je presudna.
Ovom pobjedom, Steelersi su preuzeli kontrolu nad divizijom i povećali svoje šanse za playoff na 67%, dok su Ravensi, uprkos statističkoj dominaciji, ostali da ližu rane i traže odgovore na pitanje zašto njihov napad trokira kada je najpotrebnije.
Kada raspored u decembru spoji Buffalo Billse i Cincinnati Bengalse na Highmark stadionu, očekuje se spektakl, ali i surova borba sa elementima. Snijeg, vjetar i hladnoća su prirodno stanište Josha Allena, i on je ove nedjelje to još jednom potvrdio. U pobjedi Billsa od 39:34 , Allen nije samo pobijedio velikog rivala Joea Burrowa (prvi put u karijeri nakon dva poraza), on je zacementirao svoju poziciju u MVP trci i ispisao nove stranice NFL istorije.
Statistika Josha Allena u ovoj utakmici izgleda kao da je izvučena iz mašte nekog ofanzivnog koordinatora: 22 od 28 dodavanja za 251 jardu i 3 touchdowna, uz 78 jardi trčanjem i jednim rushing touchdownom. Ali sirovi brojevi ne mogu dočarati dramu i težinu njegovog nastupa.
Ključni trenutak desio se u četvrtoj četvrtini, kada su Billsi zaostajali 10 poena. U tom trenutku, Allen je odlučio da preuzme stvar u svoje ruke – ili bolje rečeno, noge. Njegov trk od 40 jardi za touchdown nije bio samo fizički podvig; bio je to trenutak čiste volje, iskra koja je zapalila tim i započela seriju od 21 uzastopnog poena. Taj trk je bio simbol Allenove igre - nezaustavljiva sila koja odbija da bude poražena.
Ovaj nastup donio mu je i specifičan, istorijski rekord. Allen je pretekao Cama Newtona po broju utakmica u karijeri u kojima je zabilježio bar jedan passing i bar jedan rushing touchdown. Sada ih ima preko 50, što ga čini najubojitijim dual-threat quarterbackom u istoriji lige u toj kategoriji. Takođe, postao je prvi igrač u istoriji NFL-a sa tri različite sezone u kojima je imao 20+ passing touchdowna i 10+ rushing touchdowna. Allen redefiniše poziciju quarterbacka pred našim očima, spajajući preciznost elitnog bacača sa snagom i izdržljivošću linebackera.
Za Joea Burrowa, ova utakmica je bila priča o dva poluvremena. U prvom dijelu, Burrow je bio maestralan. Bio je gotovo nepogrešiv, sa dva touchdowna i 130 jardi, potpuno kontrolišući tempo utakmice uprkos teškim uslovima. Djelovalo je da će nastaviti svoj pobjednički niz protiv Allena.
Međutim, drugo poluvrijeme donijelo je neshvatljiv kolaps. U trećoj četvrtini, Burrow nije kompletirao niti jedno jedino dodavanje! Za igrača njegove klase i preciznosti, takav "sušni period" je gotovo nečuven. Kada je u četvrtoj četvrtini pokušao da vrati Bengalse u igru, odbrana Billsa je bila spremna. Dvije intercepcije u ključnim trenucima zapečatile su sudbinu Cincinnatija. Dok Allen juriša ka vrhu AFC-a, Bengalsi sa skorom 4-9 tonu sve dublje, a pitanja o propuštenoj sezoni postaju sve glasnija.
Iako su Cleveland Brownsi poraženi od Tennessee Titansa rezultatom 31:29 , utakmica je iznjedrila novu nadu za napaćene navijače u Ohaju. Rookie quarterback Shedeur Sanders, sin legendarnog "Prime Timea" Deiona Sandersa, pružio je partiju koja nagovještava blistavu budućnost.
U svojoj tek trećoj startnoj utakmici u NFL-u, Sanders je bacio za nevjerovatnih 364 jarde i 3 touchdowna, uz jedan touchdown trčanjem. Iako je bacio i jednu skupu intercepciju koja je možda i koštala tim pobjede, način na koji je komandovao napadom bio je impresivan. Posebno se istakla njegova sposobnost da kreira "velike igre" – bacio je loptu od 60 jardi za touchdown Jerryju Jeudyju i kompletirao screen pass od 58 jardi.
Ovim nastupom, Sanders se upisao u ekskluzivno društvo. Postao je tek drugi rookie quarterback u Super Bowl eri koji je u jednoj utakmici zabilježio 350+ jardi dodavanjem, 3+ passing touchdowna i 1 rushing touchdown. Jedini drugi igrač kojem je to pošlo za rukom? Niko drugi do Joe Burrow, 2020. godine, i to takođe u utakmici protiv Brownsa. Sanders je takođe postao prvi quarterback Brownsa od 1950. godine sa ovakvom statističkom linijom. Iako Cleveland (3-10) ima sezonu za zaborav, Sandersov performans je svjetionik nade da su konačno pronašli svog franšiznog quarterbacka.
Green Bay Packers 28 - Chicago Bears 21: U najstarijem rivalstvu lige, Jordan Love je pokazao ko je trenutno "gazda" na sjeveru. Sa tri touchdown dodavanja, Love je vodio Packerse do ključne pobjede kojom su preskočili Bearse na tabeli NFC North divizije. Ipak, heroj iz sjenke bio je Josh Jacobs, koji je "mljeo" odbranu Bearsa i postigao pobjednički touchdown kasno u četvrtoj četvrtini, završivši meč sa 86 jardi. Chicago je pokazao karakter izjednačivši rezultat dramatičnim drajvom od 17 akcija, ali nisu imali snage za preokret.
Denver Broncos 24 - Las Vegas Raiders 17
Los Angeles Rams 45- Arizona Cardinals 17
Seattle Seahawks 37- Atlanta Falcons 9
Jacksonville Jaguars 36- Indianapolis Colts 19
Minnesota Vikings 31- Washington Commanders 0
Miami Dolphins 34- New York Jets 10
New Orleans Saints 24- Tampa Bay Buccaneers 20
Tennessee Titans 31- Cleveland Browns 29
Houston Texans 20- Kansas City Chiefs 10