Zdenko Lučić, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, izazvao je veliku pozornost javnosti svojom najnovijom objavom na društvenim mrežama, piše OTPOR.
U oštrom i beskompromisnom tekstu Lučić se osvrnuo na najavu prikupljanja radova za Zbornik HAZU-a BiH posvećen političkom djelovanju čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića, a o čemu je OTPOR već u nekoliko navrata pisao. Uz niz teških optužbi na račun Čovićeve političke i akademske karijere, Lučić je postavio i nekoliko izravnih pitanja autorima budućeg zbornika te vodstvu Sveučilišta u Mostaru.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Prikupljanje radova za Zbornik radova HAZU-a BiH na temu lika i političkog djelovanja „Ćiriličara” daje jasan odgovor na moj upit. Jedino što nadilazi pohlepu za novcem i materijalnim dobrima u slučaju Dragana Čovića jesu vlastohleplje i častohleplje. Istodobno, dok je pljačkom, prijevarama i malverzacijama grabio golemo materijalno bogatstvo, Čović je preuzimao i političku vlast. Nije se zadovoljavao tek vođenjem stranke, izborom ministara te županijskih i općinskih čelnika. Htio je sve! Od igle do lokomotive. Od komunalnog poduzeća do visokoškolskih institucija. Danas se ni spremačica više ne može zaposliti u državnoj upravi i javnim poduzećima bez njegove suglasnosti.
Prve dvije žeđi manje-više su zadovoljene, pa se javila treća, ona koju je još teže utažiti, a to je častohleplje. Provincijski inženjer strojarstva s kompleksom manje vrijednosti nekako je došao do diplome magistra znanosti, a onda je, dok su drugi ratovali, usred pušaka i bajuneta, stekao i titulu doktora znanosti. Disertaciju je obranio 1996. godine. Na Sveučilištu u Mostaru uglavnom nije ništa predavao, a drugi su se potpisivali za navodno odrađene semestre iako je od svih, ili gotovo svih fakulteta, dobivao mjesečni paušal od oko 500 KM. Valjda je na temelju naplaćenih paušala došao do zvanja redovitog profesora jer znanstvenih članaka u relevantnim bazama nema. Očito je da uz lažnu biografiju ide i lažna bibliografija.
Tu je i protuprirodna brončana bista u prirodnoj veličini, lažni obiteljski grb i, naposljetku, titula akademika, kojom Čović pokušava prikriti svu manjkavost i bijedu prethodnih lažnih ili sumnjivih titula. Ali to nije sve! Ovih je dana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti BiH (HAZU BiH), na zahtjev Dragana Čovića, inicirala pisanje zbornika radova s temom djelovanja i političke uloge Dragana Čovića u hrvatskoj povijesti. Rok za dostavu radova istječe u petak, 31. srpnja 2026. godine.
HAZU BiH u biti je vlasništvo Dragana Čovića, koji određuje dnevne redove, teme i sve drugo u toj udruzi građana. Žalosno je znati kako brojni ljudi s intelektualnim kapacitetom u Mostaru i Bosni i Hercegovini svoj integritet prodaju za sitniš i plaćene ručkove, dok mnogi od njih svojim djelovanjem nisu ni dorasli ulogama koje obnašaju. Mnogi autori zbornika o „liku i djelu Dragana Čovića” bili su i, možda, još uvijek jesu dio Sveučilišta u Mostaru, koje bi, kao jedino sveučilište na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini, trebalo biti simbol izvrsnosti. Umjesto toga, takvo stanje demoralizira studente i uglavnom pošteno znanstveno osoblje čije su plaće nikakve, a studenti plaćaju školarine koje su među najvišim u Europi.
Obećavam da ćemo se osloboditi toga te vratiti i osloboditi Sveučilište u Mostaru svim Hrvatima i svim građanima kojima su znanje, poštenje i izvrsnost temeljne vrijednosti!
Nažalost, neće se neki znanstvenici, javni djelatnici i političari puno uzrujati zbog dekadencije znanja i malih plaća, ali će poslušati robovlasničku uputu o pisanju članka o „liku i djelu Druga Čovića”. Hoćemo li u barem jednom članku zbornika HAZU-a pročitati:
Zašto Čović gura svoju obiteljsku kumu Darijanu Filipović i bi li ona bila tek fikus koji bi zapravo služio za čuvanje „obiteljskih tajni” njega, njegovih zetova i šire rodbine?
Kakva je bila njegova politička karijera kao jednoga od pokretača jugoslavenske ekstremno lijeve stranke, Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI) 1989. godine, i to nakon inicijativnog skupa za utemeljenje HDZ-a?
Kako se kao pobjegulja skrivao po Grudama, a potom otišao u Hrvatsku na godinu dana za vrijeme Hrvatske samouprave 2001. godine da bi se vratio i natjerao Barišu Čolaka da mu preda mjesto člana Predsjedništva BiH i stranku?
Kako je 2005. pokrao izbore za predsjednika HDZ-a BiH i kako je koruptivnim obećanjima pridobio one koji su glasali za njega?
Zašto je 2006. glasao za „Travanjski paket”, zbog kojega su Hrvati umalo ostali bez široke mogućnosti korištenja veta i bez snažnoga Doma naroda i Predsjedništva BiH?
Kako je pred strancima cinkao hrvatskog kardinala Vinka Puljića i biskupa Ratka Perića da su „hrvatski nacionalisti”?
Kako je uveo apsolutnu autokraciju u kojoj za svaki posao, biznis, pokretanje nečega ili zapošljavanje u javnoj službi, od općinske do više razine, treba proći filtar najodanijih sluga i samoga Čovića?
Kako je uništio Hrvatski narodni sabor u posljednjih pet godina? (O tome će biti riječi uskoro…)
To su samo neka od pitanja na koja s pravom očekujem odgovore uglednih, kao i manje uglednih autora koji će sudjelovati u izradi zbornika HAZU-a BiH o liku i djelu Dragana Čovića. I na kraju, pitam se ima li sve to veze s činjenicom da je na čelu HAZU-a BiH Mladen Bevanda, bivši član Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, koji je 1977. magistrirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu s temom „Odnos KPJ/SKJ prema odgoju i obrazovanju”. Taj vrijedan i svakako poučan rad objavljen je u Sarajevu 1984. godine u izdanju Veselina Masleše i Univerzitetske knjige. Pošteno. Još tražim da nam i Čović objavi svoj magistarski i doktorski rad.
