Udruženje reditelja i rediteljica Bosne i Hercegovine (URiR) osudilo je javne istupe u kojima se umjetnicima prijeti, javno ih se proziva i diskreditira, posebno kada takav govor dolazi od političkih predstavnika, ističući da je nedavni istup ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo Kenana Magode o reditelju Harisu Pašoviću primjer neprihvatljivog odnosa prema umjetnicima i kulturnim radnicima.
Iz Udruženja su saopćili da političari, kao nosioci javnih funkcija, imaju posebnu odgovornost za izgovorenu riječ, kvalitet javnog dijaloga i društvenu atmosferu koju svojim istupima stvaraju.
Kao kulminaciju takvog pristupa izdvojili su nedavni istup ministra Magode, navodeći da je pokušao dugogodišnju uspješnu karijeru reditelja Harisa Pašovića svesti na trošak, lekcije o javnom finansiranju i prepričavanje privatnih razgovora."Smatramo da je ova vrsta disciplinovanja i ušutkivanja umjetnika osuđena na propast te da štetu ne nanosi samo umjetnicima već društvu u cjelini, slabeći kulturu dijaloga. Ovakvi postupci neće izbrisati karijeru i dosadašnja dostignuća naših umjetnika, ali će stvoriti slabije društvo u pokušaju da obezglavi svoj kulturni identitet", poručili su iz URiR-a.
Posebno zabrinjavajućom ocijenili su tendenciju predstavljanja umjetnika i kulturnih radnika kao društvenog tereta, a njihovog profesionalnog rada kao nezaslužene privilegije.Smatraju da takav način komunikacije ne doprinosi odgovornom upravljanju javnim sredstvima, već argumentovanu raspravu zamjenjuje etiketiranjem, stigmatizacijom i pokušajima diskreditacije.
Upozorili su da takav govor, kada dolazi od političkih predstavnika, normalizuje neprijateljstvo prema umjetnicima i otvara prostor za njihov javni linč, iako je njihov doprinos društvu često znatno veći od priznanja koje dobijaju.
Iz Udruženja su ocijenili da takva retorika, koju smatraju bliskom ultradesničarskim krugovima, nema mjesta u otvorenom demokratskom društvu.
Istovremeno su naglasili da umjetnici, kao i svi drugi učesnici u javnom prostoru, imaju pravo biti predmet kritike te da korištenje javnih sredstava podrazumijeva odgovornost, transparentnost i spremnost na argumentovanu raspravu.
"Kritika mora počivati na činjenicama, a ne na prijetnjama, na provjerljivim podacima, a ne na insinuacijama, na odgovornosti, a ne na političkom zastrašivanju. Niko ne može biti izuzet od legitimnog preispitivanja javne potrošnje, ali niko ne bi smio biti izložen prijetnjama i ponižavanju zato što svojim radom pripada svijetu umjetnosti", istaknuli su.
