text size
IT industrija u Bosni i Hercegovini ulazi u novu fazu u kojoj cijena rada više nije dovoljna za konkurentnost, dok umjetna inteligencija mijenja strukturu poslova i način razvoja softvera. Emir Bukvić, generalni direktor ZIRA Groupa, za Bloomberg Adriju govori o tome kako se domaće IT kompanije nose s usporavanjem globalnog tržišta, zašto je vlastiti proizvod važniji od outsourcinga te šta BiH mora promijeniti kako bi iz zemlje iz koje odlaze IT stručnjaci postala zemlja iz koje se izvoze tehnološki proizvodi.
Poseban izazov za domaću IT industriju ostaje zadržavanje i razvoj stručnjaka, posebno u trenutku kada globalno tržište rada omogućava rad za kompanije iz najvećih evropskih i svjetskih centara bez napuštanja BiH. Bukvić smatra da odgovor nije u pokušaju da se takva konkurencija zaustavi, već u stvaranju kompanija i proizvoda dovoljno kvalitetnih da ljudima ponude razlog da karijeru grade iz BiH.
IT sektor više nije u fazi gotovo neprekidnog rasta kakav smo gledali prethodnih godina. Koliko je kriza koja je pogodila globalnu tehnološku industriju zahvatila i kompanije iz BiH i je li najteže razdoblje za sektor već iza nas?
Kriza se svakako osjetila i u Bosni i Hercegovini jer smo dio globalnog IT tržišta i ne možemo biti izolovani od onoga što se dešava u Evropi i svijetu. Međutim, nije jednako pogodila sve kompanije.
Najveći pritisak vidimo kod kompanija čiji se poslovni model dominantno zasniva na outsourcingu, odnosno prodaji vremena razvojnih timova. Kada globalne kompanije smanjuju investicije ili postanu opreznije sa novim projektima, taj model prvi osjeti posljedice.
Kompanije koje imaju vlastite proizvode i dugoročne odnose sa klijentima imaju nešto drugačiju poziciju. ZIRA posluje upravo na taj način. Razvijamo vlastite proizvode, radimo sa telekom operatorima na više međunarodnih tržišta i naši proizvodi su dio njihovih ključnih poslovnih procesa. To ne znači da ne osjećamo promjene na tržištu, ali nam daje veću otpornost.
Ne bih rekao da možemo proglasiti kraj teškog perioda. IT industrija ulazi u novu fazu u kojoj će se mnogo jasnije vidjeti razlika između kompanija koje prodaju kapacitet i onih koje stvaraju vlastitu vrijednost kroz proizvode, znanje i intelektualno vlasništvo. Mislim da će upravo to više određivati budućnost sektora nego povratak na stope rasta kakve smo imali prije nekoliko godina.
AI mijenja način na koji tehnološke kompanije posluju, ali istovremeno otvara pitanje koliko će ljudskog rada u budućnosti biti potrebno. Kako se ZIRA prilagođava toj promjeni i hoće li AI dugoročno značiti manje zaposlenih ili prije svega drugačije profile ljudi?
AI već mijenja način na koji radimo, te ni ZIRA nije izuzetak. Koristimo AI alate da povećamo efikasnost timova, a mašinsko učenje i vještačku inteligenciju integrisali smo i u određene segmente razvoja naših proizvoda. Ali ne polazimo od pitanja koliko ljudi možemo zamijeniti AI-jem nego od pitanja gdje nam tehnologija može pomoći da nešto uradimo bolje i brže.
Mislim da će AI mnogo više promijeniti sadržaj poslova nego što će jednostavno ukinuti potrebu za ljudima. Dio rutinskog rada će se automatizovati, ali će istovremeno rasti potreba za ljudima koji razumiju poslovni problem, arhitekturu sistema, podatke i industriju u kojoj rade. Kako bi osigurali da imamo ovakve, iskusne ljude, mi nikada nećemo prestati ulagati u juniore.
To je posebno važno u našem slučaju. Mi razvijamo sisteme koji direktno utiču na poslovanje i prihode telekom operatora. Tu nije dovoljno generisati kod. Morate razumjeti šta taj kod radi u kompleksnom sistemu, kakve posljedice promjena može imati i preuzeti odgovornost za rezultat.
Zato očekujem da ćemo u budućnosti imati produktivnije timove i nešto drugačije profile stručnjaka. Manje će biti važno koliko brzo neko može napisati određeni dio koda, a mnogo važnije koliko dobro razumije problem koji rješava.
Depositphotos
Globalne kompanije danas mogu angažovati stručnjake gotovo bilo gdje u svijetu. Može li BiH u takvom okruženju i dalje biti konkurentna kao lokacija za razvoj IT biznisa, posebno kada uzmete u obzir troškove rada, odlazak talenata i činjenicu da nemamo veliko domaće tržište?
Može, ali ne ako je naša jedina prednost cijena rada. Uvijek će postojati tržište na kojem je rad jeftiniji nego u Bosni i Hercegovini.
Naša prednost mora biti kvalitet ljudi, znanje i sposobnost da napravimo proizvod koji može konkurisati bilo gdje u svijetu. Iskustvo ZIRA-e pokazuje da je to moguće. Mi smo iz Sarajeva razvijali tehnologiju za telekom operatore na međunarodnim tržištima mnogo prije nego što su remote rad i globalno zapošljavanje postali standard.
Emir Bukvić
Malo domaće tržište u tom smislu može biti i ograničenje i prednost. Ako pravite tehnološku kompaniju u BiH i želite ozbiljno rasti, vrlo rano morate početi razmišljati izvan domaćeg tržišta. Mi smo to naučili prije 30 godina.
Problem koji danas vidim nije kvalitet ljudi. Naši inženjeri mogu ravnopravno raditi sa kolegama bilo gdje u Evropi. Problem je što ih nemamo dovoljno i što još uvijek imamo premalo kompanija koje iz BiH razvijaju vlastite proizvode i izlaze na globalno tržište.
ZIRA je još devedesetih odlučila razvijati vlastitu tehnologiju i izvoziti je, umjesto da se fokusira na uvoz gotovih rješenja. Zašto ste tada napravili taj izbor i koliko je ta odluka odredila današnji put kompanije?
Kada je ZIRA osnovana 1996. godine, počeli smo prodajom hardvera, pružanjem usluga i razvojem softvera. Međutim, vrlo brzo je donesena odluka da ne želimo ostati kompanija koja će samo uvoziti i implementirati tuđu tehnologiju. Željeli smo stvarati nešto svoje.
Gledano iz današnje perspektive, to je vjerovatno bila jedna od najvažnijih odluka u historiji kompanije. Razvoj vlastitog proizvoda je teži put. Traži više ulaganja, više vremena i nosi veći rizik, posebno kada dolazite sa malog tržišta kakvo je BiH. Ali kada uspijete, stvarate vlastito znanje, intelektualno vlasništvo i vrijednost koja ostaje u kompaniji.
Ta odluka nas je praktično natjerala da vrlo rano postanemo međunarodna kompanija. Domaće tržište jednostavno nije bilo dovoljno veliko za ono što smo željeli graditi. Danas, 30 godina kasnije, naši proizvodi koriste se na tržištima širom svijeta, a mi i dalje najveći dio razvoja radimo ovdje.
Zato mislim da odluka donesena devedesetih nije samo odredila šta ZIRA prodaje. Odredila je način na koji razmišljamo o kompaniji.