Iskusna inženjerka Anna ostala je bez posla u McKinseyju nakon relativno kratkog perioda, a njena priča postala je primjer koliko su u velikim konsultantskim kompanijama, osim stručnog znanja, važni vidljivost, umrežavanje i razumijevanje neformalnih pravila.
Anna je zaposlena kao specijalistica za operacije, s fokusom na optimizaciju procesa u industriji baterija. Ipak, ubrzo je raspoređena na farmaceutski projekt, područje koje nije bilo povezano s njenom dotadašnjom specijalizacijom.
Autor izvornog teksta takvu odluku tumači kao prvi znak da se kompanija nije ozbiljno oslanjala na njeno specifično iskustvo. Međutim, iz same promjene projekta nije moguće sa sigurnošću zaključiti da je odluka o njenom odlasku već tada bila donesena.
Mjeseci bez projekta
Nakon toga Anna je duže vrijeme provela na takozvanom "benchu" ili "plaži", što je konsultantski izraz za period u kojem zaposleni nije angažovan na projektu koji se naplaćuje klijentu.
Za konsultantske kompanije takva situacija predstavlja trošak jer zaposlenik prima platu, ali njegov rad nije direktno fakturisan klijentu.
Prema njenom iskustvu, rečeno joj je da se od novih zaposlenika tokom prvih mjeseci ne očekuje izrazita proaktivnost u pronalaženju projekata. Anna je zbog toga vjerovala da njen položaj nije neuobičajen.
Problem je, prema interpretaciji izvornog autora, bio u tome što nije dovoljno rano počela graditi internu mrežu kontakata i aktivno tražiti nove angažmane.
U velikim konsultantskim kompanijama tehnička stručnost nije jedini faktor prilikom procjene zaposlenika. Važni su i odnos s nadređenima, iskustvo na projektima, povratne informacije klijenata, sposobnost rada u različitim industrijama i podrška seniornih kolega.
Posebno važan može biti takozvani "sponsor", odnosno partner ili direktor koji je spreman zastupati zaposlenika tokom internih procjena.
Prema opisu slučaja, upravo je tu Anna imala najveći problem. Kada se o njenom radu raspravljalo na internom sastanku, među prisutnima navodno nije bilo dovoljno ljudi koji su mogli ukazati na konkretne projekte ili rezultate povezane s njenim imenom.
Autor teksta tvrdi da je Anna vjerovala da će kvalitet stručnog rada biti dovoljan za napredovanje, dok je zanemarila značaj interne vidljivosti i odnosa s ljudima koji odlučuju o projektima i karijerama.
Poziv iz ljudskih resursa
Anna je u petak poslijepodne dobila poziv na sastanak s odjelom za ljudske resurse.
Na sastanku joj je saopćeno da ugovor neće biti produžen i da više ne mora dolaziti na posao, uz platu za još tri sedmice.
Prema njenom svjedočenju, kao razlozi su spomenuti nedostatak internih sponzora i nedovoljno razvijen profil vještina.
Anna je teško primila odluku i tražila konkretnije objašnjenje šta je tokom rada mogla uraditi drugačije.
Izvorni tekst njenu priču predstavlja kao primjer kulture velikih konsultantskih kompanija u kojima se od zaposlenika očekuje da samostalno grade mrežu kontakata, traže projekte i brzo se prilagođavaju različitim industrijama.
Takvo okruženje može biti posebno zahtjevno za zaposlene koji očekuju jasno definisane zadatke i sistem u kojem će kvalitet stručnog rada automatski dovesti do napredovanja.
U konsultantskim kompanijama, međutim, pored tehničkog znanja, često su važni komunikacija, vidljivost unutar firme, sposobnost stvaranja odnosa s partnerima i spremnost da zaposlenik sam traži prilike za angažman.
Annino iskustvo zato ne mora značiti da nije bila kvalitetna inženjerka. Prije pokazuje da stručnost u jednom području nije nužno dovoljna za uspjeh u organizaciji koja funkcioniše prema drugačijim pravilima.
Jedna od najvažnijih lekcija njenog slučaja jeste da zaposleni u takvim kompanijama moraju što prije razumjeti kako se njihov rad procjenjuje, ko odlučuje o projektima i napredovanju te šta se, osim formalnog opisa radnog mjesta, od njih stvarno očekuje.
Izvor: Logično.com
