BOŠNJACIMA SE RUGAO, A BLJUVAO VELIKOSRPSKU I VELIKORUSKU PROPAGANDU: Kecmanovićeva demagogija doživjela fijasko, sada kada su mu poraženi Orban i Vučić nema kuda ići

Poraz Aleksandra Vučića i raniji pad Viktora Orbána imaju i svoje gubitnike izvan Srbije i Mađarske. Među njima je Nenad Kecmanović, kolumnista beogradske Politike, koji je političku snagu Milorada Dodika godinama objašnjavao podrškom moćnih zaštitnika, a Bošnjacima namjenjivao ulogu poniženih posmatrača.

Njegov politički poraz proizlazi iz jednostavne činjenice: vlast lidera na kojima je gradio svoju računicu pokazala se smjenjivom. Studentska lista pobijedila je u Srbiji, Vučić je priznao poraz, a Orbán je još u aprilu izgubio vlast u Mađarskoj.

Kecmanović je ostao sa svojim kolumnama. One danas predstavljaju arhivu političke ostrašćenosti čiju je samouvjerenost stvarnost ozbiljno uzdrmala.

Omalovažavanje Bošnjaka kao politički program

Dovoljno je otvoriti njegov tekst od 1. augusta 2026. godine, naslovljen "Bošnjaci zinuli i na srpsko kulturno nasleđe". U njemu Bošnjake predstavlja kao narod bez pouzdanih saveznika, osporava njihovu kulturnu i književnu baštinu i opisuje ih riječima "sirci tužni bez igde ikoga".

Takvo pisanje zaslužuje naziv bošnjakofobne propagande. Njegova meta postaje čitav narod, kojem se osporavaju politička sposobnost, kulturna samostalnost i pravo da vlastitu državu razumije drugačije od Dodika.

Tu se jasno prepoznaje velikosrpski ideološki obrazac: vrijednost Bosne i Hercegovine i njenih naroda odmjerava se prema njihovoj spremnosti da prihvate političke zahtjeve Beograda i Banje Luke. Otpor tim zahtjevima prikazuje se kao dokaz tuđe nerazumnosti, dok se Dodikova moć predstavlja kao prirodan poredak stvari.

Kecmanović u takvom pisanju preuzima ulogu propagandnog servisera politike kojoj je privržen. Akademski autoritet služi kao ambalaža za poruku da su njegovi favoriti nadmoćni, a njihovi protivnici osuđeni na uzaludno protivljenje.

Problem je nastao kada su birači odbili prihvatiti tu raspodjelu uloga.

U aprilu 2025, prema prenosu njegovog teksta za Politiku koji je objavio RTRS pozivajući se na Srnu, Kecmanović je povezivanje Vučića s Orbánom i Robertom Ficom preporučivao kao najbolji pravac za Srbiju. Naglašavao je i namjeru Dodika da RS pridruži tom krugu. Bliskost tih lidera s Vladimirom Putinom predstavljala je prednost u njegovoj računici.

Danas su dva ključna člana tog političkog društva izborni gubitnici.

To ne znači da je Dodik ostao bez svakog međunarodnog kontakta. Znači da je priča o trajnoj nadmoći njegovih zaštitnika doživjela težak udarac. Oni koji su Bošnjacima podrugljivo prebrojavali saveznike sada imaju dovoljno razloga da pregledaju vlastiti imenik.

Bazdulj već odbrojava pobjednicima

U istom postizbornom prizoru pojavljuje se i Muharem Bazdulj. Prema izjavi koju prenosi Blic, on ne očekuje da buduća vlada Studentske liste završi puni mandat, uvjeren da će političke razlike unutar pobjedničkog bloka izazvati sukobe.

Nova vlast svakako će morati dokazati da može upravljati državom. Ali brzina s kojom se pobjednicima počinje odbrojavati do raspada zaslužuje pažnju.

Muharem Bazdulj

Vučić je izgubio izbore, a komentatorska pažnja već se seli na pitanje kada će zakazati oni koji su ga pobijedili. Odgovornost poražene vlasti tako lako ostaje u sjeni predviđenih grešaka vlasti koja još nije ni formirana.

Bazdulj ima pravo na prognozu. Javnost ima jednako pravo da u tom nastupu prepozna komentatorski refleks koji starom poretku ostavlja prostor za povratak prije nego što novi dobije priliku pokazati šta može.

Kecmanović je, zanimljivo, samo dan prije izbora u Srbiji već pokazao da razumije prolaznost povoljnih okolnosti. U kolumni od 24. oktobra žalio je zbog poraza Orbána i upozoravao na neizvjesnost međunarodnog oslonca Dodika. Napisao je: "Sve je kratkoročno odlično ispalo, a dugoročno se ništa nije rešilo."

U toj rečenici nalazi se slabost cijele njegove političke konstrukcije. Godine pobjedničkog tona, omalovažavanja susjeda i nabrajanja moćnih prijatelja nisu proizvele trajno rješenje. Proizvele su zavisnost od tuđih mandata.

Za Bosnu i Hercegovinu promjena vlasti u Srbiji sama po sebi ne donosi politički preokret. Buduća vlast u Beogradu tek će svojim potezima pokazati odnos prema njenom suverenitetu i unutrašnjim pitanjima.

Ali za Kecmanovića je jedna neugodna činjenica već nastupila: politička stvarnost počela je rušiti autoritet njegovog pobjedničkog tona.

Bošnjaci su u njegovim kolumnama trebali naučiti da prihvate vlastitu nemoć. Sada autor tih kolumni ima priliku naučiti koliko je krhka moć posuđena od tuđih režima.

(K. S.)