'BOLESNA HISTERIJA, EVROPSKI POLITIČARI KAO DA ŽELE RAT': Rusija ne može slomiti Ukrajinu, a kako će NATO?
"Vlada jedna bolesna ratnohuškačka histerija. Mnogi europski političari, nažalost, daju neodgovorne i neodmjerene izjave u ratnohuškačkom stilu. Kao da jedva čekaju da se uključe u ratove. Krajnje je vrijeme da se stane na loptu i počne trezveno razmišljati i govoriti. Rusija jedva izlazi na kraj s Ukrajinom, a kamo li da bi još napala NATO savez. U tome nema logike i sve se više bojim te retorike", kaže u Briefingu Jutarnjeg lista vojni analitičar i stručnjak za sigurnost i geopolitiku dr. sc. Marinko Ogorec, profesor na Veleučilištu Velika Gorica i Sveučilištu Libertas.
Dodaje da se mnogo novca izdvaja za razvoj i proizvodnju naoružanja, a povijest pokazuje da to oružje onda bude i upotrijebljeno. Nada se da će prevladati razum i da će se takva retorika utišati.
"Hrvatska je vrlo sigurna zemlja. Možemo u budućnosti računati na moguće probleme s našim susjedima, ali to nije Rusija. Kolikim bi zemljama Rusija morala ovladati dok bi došla do nas? Ne bi to bilo jednostavno", zaključuje Ogorec koji smatra da uvođenje vojne obuke u Hrvatskoj ipak ima smisla jer će se mladi naučiti snalaziti u kriznim situacijama kao što su potresi, požari ili poplave.
Smatra da slanjem dronova u zračni prostor europskih zemalja, Rusija želi vidjeti kako će te zemlje i NATO reagirati.
"A što se tiče zaustavljanja prometa u europskim zračnim lukama, očito je da tu ima nečega, ali nije dokazano da su to Rusi. Ne zna se čiji su ti dronovi, niti jedan nije srušen, ne zna se ni tko ih je ni odakle lansirao. Moguće je da je riječ o hibridnom djelovanju kako bi europske zemlje manje pomagale Ukrajini, no najvažnije je kako će se ponašati SAD koji drži u rukama ključ rata u Ukrajini. Bez SAD-a se rat neće okončati. Trump potiče mirovni sporazum i njegov susret s Putinom na Aljasci je jako bitan. Jedino takva bilateralna komunikacija može dovesti do kraja rata. Sigurno ta komunikacija nije stala. Nastavlja se tihom diplomacijom daleko od javnosti", objašnjava Ogorec.
"Putinova vojska na terenu u Ukrajini napreduje i on vjerojatno neće odustati od ovladavanja teritorijem svih četiriju ukrajinskih pokrajina koje smatra da mu pripadaju. Odesa ga možda zanima, ali Kijev definitivno ne. Želi i da se Ukrajina odrekne primisli o članstvu u NATO savezu i smanji svoj vojni kontingent. To bi de facto bila kapitulacija Ukrajine", ističe Ogorec koji je uvjeren da SAD neće Ukrajini isporučiti dalekometne rakete Tomahawk jer ih Ukrajinci ne bi mogli lansirati bez Amerikanaca.
"I jedna i druga strana imaju jako velike gubitke i to im utječe na moral. Ukrajinci se učinkovito brane. Nuklearno oružje će ostati oružje odvraćanja ili će biti oružje sudnjeg dana. Treće opcije nema. Nuklearna sila nikada nije napala nuklearnu silu i uvjeren sam da političari koji odlučuju o uporabi takvog oružja imaju dovoljno razuma da znaju procijeniti kakve bi bile posljedice toga. Najteže razdoblje Hladnoga rata bila je kubanska kriza kada je svijet bio na pragu nuklearnog udara. Još uvijek nismo u takvoj situaciji, a nadam se da nećemo ni biti. Velike sile se još uvijek ne konfrontiraju direktno", govori Ogorec.
SAD, dodaje on, Južnu Ameriku smatra svojim interesnim prostorom i spreman je tamo ratovati ako bi mu bili narušeni interesi.
"Dolazi do velikog preslagivanja na globalnoj političkoj sceni. SAD i Kina su vodeće sile novog poretka. To žele biti i Rusija i Indija. Europske zemlje koje su nekada bile velike kolonijalne sile, prije svega Velika Britanija, Francuska i Njemačka, gube na važnosti. Fokus međunarodne arhitekture seli se na Pacifik i Arktik, odnosno područje oko sjevernog pola", tvrdi Ogorec koji smatra da pobjeda Andreja Babiša u Češkoj ne znači da je Putin dobio novog saveznika u Europi.
"Ne mora neka zemlja biti apsolutni poslušnik ni Moskve ni Bruxellesa. Mislim da Babiš nije putinofil, a pitanje je je li to i Orban koji od Rusije kupuje povoljno naftu i plin. Razmišlja o interesima svoje zemlje, što se ne sviđa briselskoj administraciji. Različito razmišljaju Poljska i baltičke republike od Španjolske i Portugala koji su prilično daleko od borbenih djelovanja", upozorava Ogorec.
"Bilo bi izvrsno kada bi Trumpov plan uspio zaustaviti rat u Gazi. Trenutno ne postoji država Palestina. Dvodržavni model će možda u budućnosti biti kvalitetno rješenje za obje strane. No, da bi neka struktura bila država, mora imati stanovništvo, teritorij, učinkovitu vlast i mogućnost suverenog stupanja u međunarodne odnose. Od svega toga Palestina ima samo stanovništvo, a sve ostalo je upitno", kaže Ogorec koji smatra da Hrvatska ni druge države, kada je riječ o palestinskoj državi, zapravo u ovom trenutku nemaju što priznati. Priznanje Velike Britanije, Francuske i drugih država nije dovelo do smirivanja situacije ni primirja.
"Ovo što Izrael radi u Gazi je katastrofa. Tamo živi više od milijun Palestinaca. Ne može ih sve istrijebiti. Izrael vlada Gazom i tamo radi što želi. Međunarodna zajednica bi trebala prisiliti Izrael da stanovništvu Gaze osigura hranu i vodu i da svoje operacije vodi uz minimalno poštivanje međunarodnog prava. Netanyahu sluša jedino Trumpa i zna da će SAD stati iza Izraela što god napravio", naglašava Ogorec.
Prema njegovom mišljenju napad na židovske vjernike prošli tjedan u Manchesteru nema nikakve veze s antisemitizmom nego je riječ o terorističkom činu radikaliziranog pojedinca, a teroristički napadi se svugdje mogu dogoditi što nema veze s porastom antisemitizma u Europi.